P: Ostala sam bez posla, obitelj mi je podrška, ali svejedno mi je teško. Optimistična sam i tražim posao, ali me ipak ponekad obliju suze. Ne znam što reći sinu koji me vidi da plačem, a ne bih htjela lagati, a ne bih ga htjela ni opteretiti svojim brigama, strahovima i nedoumicama?
(Suzana, Zaprešić)
O: Uvijek se prisjetimo da osim što smo roditelji mi smo i ljudi. Dakle, imamo pravo osjećati se tužno i isplakati pokoju negativnu emociju. Bitno je da vaš sin shvati da suze nisu vezane uz njega i da nije nimalo kriv zbog vaše tuge, da suze nisu izazvane nečim što je on napravio tijekom dana, jer djeca često imaju iracionalne strahove da su na neki način kriva za brige svojih roditelja.
Dijete ne mora znati sve vaše egzistencijalne probleme, ali bitno je da shvati da će tuga proći i da je vezana uz neke vaše poslovne probleme. Prekrasno je što imate podršku obitelji. Sigurna sam da ćete pronaći posao i da će vam tada poteći suze radosnice. I njih objasnite svome sinu.
>>Djeca ne trebaju pametne igračke, već toplinu doma, obitelj i zagrljaj
