Smrt ljubimca može se usporediti sa smrću roditelja ili supružnika?!
U istraživanju provedenom u Velikoj Britaniji polovica je vlasnika pasa ili mačaka izjavila da smrt ljubimca može usporediti sa smrću ujaka ili djeda.
Komentari 16
ma dajte to je ludost i govori koliko su ljudi otisli usporediti psa i voljenu osobu uzas imala sam psa kojeg sam voljela ali njegov odlazak se nemoze ni priblizno usporedit s smrti moga oca to su budalastine
Imam kućnog ljubimca koji mi jako puno znači i ne želim ni razmišljati kako će to izgledati kada ugine, ali što se tiče ovog članka (možda su to sad detalji) no mislim da je nespretno reći tj. usporediti smrt bilo kojeg člana obitelji s uginućem kućnog ljubimca. Može se možda usporediti \"količina\" tuge i praznina koja ostaje nakon toga.
bambi ne javljaj se kad neznas. meni je prije 2dana pas ugino i mogu to usporediti sa gubitkom nekog clana obitelji, ocito ti imas psihickih problema
kada je uginula moja mačka danima sam plakala i dozivala ga ... Iako je od toga prošlo pola godine i sada imam drugu mačku , još uvijek mi fali moj žućo ....
Suludo je uopće raditi takve usporedba ali je istina da ostane velika praznina pa, ako baš hoćete i prava tuga, za gubitkom vjernog ljubimca (psa) ... Onaj tko ga nije imao teško da može shvatiti o čemu pričam ...
Bilo kako bilo, krajnost usporedbe sa smrću roditelja nije najsretnija ni najrealnija, bez obzira na bliskost vlasnika i ljubimca. ............................................................................................................ A kako nije? Pa svaka druga komunikacija i to na svim razinama, kad okreće glavu ili odlazi je ......... Jeb. Jeb. ti pas mat.... a ponekad i oca!
To je jedino u čemu se slažem sa Britancima. Onaj tko nema, ili nije imao psa nema pojima o čemu se piše i kakva je to usporedba.
Pas te bezpogovorno sluša, bezrezervno te voli, uvijek ti se veseli, nikad ti ne prigovara, nikad te ne izdaje, traži jako malo i bez obzira kakav si obožava te i to do smrti. Ni za jedno ljudsko biće u svomm životu ne možete sve to nabrojati - ni za roditelje, ni za supružnike pa ni za djecu.
Uopće nije normalno uspoređivati smrt životinje sa smrću čovjeka a naročito roditelja ili bližnje osobe. A onaj tko žali više za ljubimcem nego za roditeljem ili ne daj Bože djetetom, taj je stvarno za žaliti još za života!
@Milas pitam se kakve si ti to onda roditelje imao ili se pak pitam kakav si ti čovjek kada cijeniš više neku životinju nego njih?Roditelji te uz sve to što si nabrojao za cucke još i hrane,oblače,brinu se,vode u školu,razgovaraju s tobom kada je teško,savjetuju,plaču s tobom,bore se...Ja smijem ovdje komentirati jer sam još kao dijete imala nekoliko ljubimaca koje sam obožavala što pasa,što mačaka,zečeva,kanarinaca pa čak i kokoši u centru Zagreba,no smrt niti jedne me nije uzdrmala kao smrt bake i mame.Isto tako sam i majka koja obožava svoju djecu i teško bi me povrijedilo da danas-sutra moje dijete uspoređuje moju smrt sa smrću nekog cucka.Ma grozota je što se to danas događa.Ljudi su skrenuli,a meni se psi polako gade zbog njihovih bolesnih vlasnika.
Naslov ovoga teksta sam na glas pročitala svojoj djeci od 18, 17 i 13 godina, koja su prije šest godina ostala bez tate. Svi troje u glas su rekli: pa mama, onaj tko vrši takve usporedbe, stvarno nije normalan............................
Ne mogu vjerovati koliko se dusebriznika i cuvara moralnosti u hrvata javilo kako je prestrasno usporedjivati gubitak psa ili nekog drugog kucnog ljubimca s gubitkom bliznjih - ljudskog oblika. Vi kao da ne znate da je tuga tuga, i da gubitak zivog bica koje ste voljeli (bilo ono ljudskog ili nekog drugog oblika), koje vam je uveseljavalo dan, koje vas je slusalo bez osudjivanja, koje je uvijek bilo tu za vas, koje vam je davalo podrsku, koje se veselilo s vama, tugovala s vama.... uvijek izaziva tugu, i nema tu male tuge, umjerene tuge i velike tuge, jer tuga je tuga po svim svojim obiljezjima. Vi koji ste tako moralno zgrozeni ili niste voljeli svoje kucne ljubimce (ili su vam samo sluzili kao ukras) ili ste zrtve moralnih normi i niste u istinskom kontaktu sa svojim osjecajima (nego osjecate samo za ono sto je drustveno prihvatljivo). Nitko nije spomenuo da netko zali vise za kucnim ljubimcem nego za roditeljima, vec da je tuga podjednaka ili barem priblizna. Ja zalim za zivota one koji se ne mogu prepustiti istinskim osjecajima i dopustiti sebi da zali za svojim kucnim ljubimcem podjednako kao i za svojim ujakom, bakom ili .....
svaki gubitak dragog bica je poseban i neponovljiv. Ne mogu se generalizirati stvari. Ja sam izgubila oba roditelja i za svakim sam patila na drugaciji nacin, sto ne znaci da sam ih manje voljela. Imam i dva psa koja obozavam znam da ce mi biti strasno jednog dana kada ih izgubim. U jedno sam sigurna tuga za mojim psima ce biti veca za tugom od nekih \'\' prijatelja \'\'ili rodjaka koji te se sjete samo kada im zatrebas.
ne može se usporediti, oni koji tako to doživljavaju imaju psihičkih problema i nisu normalni.
E a tu treba ipak poznavati mentalitet Britanaca, koji najbolje oslikava recenica pokojne kraljice majke: \"Mi smo Britanci me ne izrazavamo emocije prema ljudima, mi to cinimo prema psima i konjima.\" Recimo psi ili macke u Velikoj Britaniji jako cestoto sa vlasnikom krevet dijele ili barem sobu sa vlasnikom, cesto i iz istog tanjura jedu, ili barem pseci tanjur (zdijelu) skupa sa svojim u sudoperu peru. Ja volim zivotinje iskrenije su od ljudi i tu si na cisto interes vlada, dok je hrane i milovanja uglavnom harmonija i \"ljubav\" vlada. Sa ljudima nikada nacistu nisi jer mnogi su zivotinje vece od najkrvolocnije zvijeri, govore o ljubavi a interes se uvijek iza svega krije. Ali moj ljubimac, zivotinja u dvoristu svoj prostor ima u kucu ili stan tek ponekada nakratko moze, i ostatke moje hrane dobiti moze a ne odreske dobre i svijeze. Zboga stavova tih britanci mi vele da primitivac jesam i da nisam iskren ljubitelj zivotanja ni ljudi. No radije cu primitivac biti do od kuce (stana) psecarnik ili stalu napraviti.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
nemozemo usporediti gubitak voljene osobe(dijete,roditelje...) ja sam prije nekoliko godina izgubio psa (krivicom veterinarke) i jos dan danas mi suze poteku kada ga se sjetim osobe koje nisu imali kucnog ljubimca netnaju kako je to kada ga izgubis