'Prije su dolazili k nama Česi, a iz auta su iznili čak 400 staklenki piva', 'Danas mi nosimo sendviče kad idemo u Češku'

Nije mi jasno. Mi ili klecimo ili pljujemo po drugima. Cesi su Cesi i dobro su dosli i sve ok. Poljaci isto tako. Ali mi moramo nekoga odma kovat u zvijezde ili omalovazavati. Eto prija nisu imali love i dolazili sa konzervama tako je to bilo. Nisu zbog toga bili loši. Sada neki od njih imaju nesto love i zbog toga nisu odjednom postali bogovi. Ali nekima nasima su sada razlog da bi red niima klecali i udvarali im se omalovazavajuci sada Hrvate, jer misle da im raste ugled i da ispadnu posebno pametni ako pljuju po svojemu.

Česi su pametan i sposoban narod. Čim su se riješili komunizma procvjetali su. Mi smo tamo gdje nam je mjesto.

"njih troje iznili čak 400 staklenki piva." - Nekako sam posumnjao u cjelokupnu izjavu kad sam vidio ove staklenke. Tko boce pive naziva staklenkama? Nitko. Da se nije zmislila?

Vidim u komentarima ispravna razmisljanja ljudi su dolazili kada je slabo bilo turista i trosili su koliko su mogli i bili su dobri gosti. Glupost je da su njemci toliko dobri gosti jer kad su imali novaca znali su porucit pomfrit i malu pivicu. Gost je gost a tko bira, bolje mu je nek se mane turizma.

Ljudima treba odati priznanje i po mom misljenju su najveci turisti. U doba najvecih kriza oni su dolazili u losim autima prevaljivali nemoguce udaljenosti po losim cestama i bili redoviti svake godine. Svaka cast cesi i poljaci. Gdje bi too netko od nas mogao. Nama je 200 km nezamisliva avantura

Prije, danas. Znate li što je bilo prije? I mi i Česi smo živjeli u komunizmu, ali ... zamislite, razlike su bile itekakve. Njihova varijanta je bila nešto, što smo si mi teško mogli i zamisliti. Zemlja zatvorena u svjetskom bloku, tajne policije optužujući građane za izmišljene urote, a k tomu zaostalih tehnologija, upropaštene poljoprivrede, bez ikakvog privatnog poduzetništva. Jugoslavija, a time i Hrvatska, je osim strogo komunističkih zemalja, bila jedina destinacija do koje su Česi mogli putovati, ali i to u ograničeni kvotama uz posebnu dozvolu. Mi smo, premda komunističko-socijalistička zemlja jednostranačkog političkog režima, bili otvoreni svijetu tako, da je k nama mogao svatko, a mi kamo god. Gospodarstvo nam nije bilo bogzna što, ali sigurno modernije uz ograničeno privatno poduzetništvo. Nažalost, padom komunističkih režima istočne Europe, uvođenjem demokracije i kapitalističke privrede se već za desetak godina ukazala prava sposobnost novih država u novim uvjetima. I Češku i Hrvatsku vrlo dobro poznam već više od 30 godina. Razlika je vrlo velika. Pogodite na čiju štetu.

Sada smo mi tamo gdje su bili oni, a mi smo im se tada rugali, tako nam i treba. Danas su ispred nas za tri koplja.

Oho, ima se, može se. Znači možemo si priuštiti putovanja, nije loše...