Ako ništa drugo, nakon ove studije bi pretili ljudi mogli postati zadovoljniji jer je njihova debljina jasan znak da previše razmišljaju. A ako razmišljaju, onda to očito znači da imaju čime razmišljati. Ili su pametniji oni koji puste mozak na pašu i narcisoidno se dive svom odrazu u ogledalu?
Stres zbog pretjeranog razmišljanja tjera nas da se prejedamo, tvrdi doktor Angelo Tremblay, vođa ovog istraživanja provedenog na Sveučilištu Laval u Quebecu, kojim su obuhvatili petnaestak studenata mjereći njihov spontani unos hrane nakon tri zadatka – odmaranja u sjedećem položaju, čitanja i pamćenja teksta te rješavanja testova za memoriju i pozornost na računalu.
Tako su otkrili da su studenti koji su memorirali tekst unijeli u sebe 203 kalorije više, a oni koji su radili na računalu čak 253 kalorije više od onih koji su odmarali.
Pitanje koje se nameće jest – zašto imamo potrebu toviti se nakon mozganja?
Uzorci krvi uzeti prije, tijekom i nakon izvođenja zadataka otkrili su kako intelektualni rad uzrokuje veće fluktuacije glukoze i inzulina nego trenuci odmaranja.
- Pretjerana kalorijska kompenzacija koja slijedi intelektualni rad, u kombinaciji sa činjenicom da smo manje fizički aktivni kada izvršavamo intelektualne zadatke, doprinosi epidemiji pretilosti koja sve više zahvaća razvijene zemlje – zaključio je Jean-Philippe Chaput, jedan od istraživača.
(mbb)
Otvori KEKS Pay
