Najveći tabu svakog roditelja: Žene otkrivaju koliko žale zbog odluke da imaju djecu

Samo poremećena osoba, bilo kojeg spola, može to požaliti. Nama je samo žao da djecu nismo imali ranije, jer nam je stvarno mala promijenila život na bolje. A znam jako puno ljudi koji su i te kako požalili što nikad nisu imali djece.

Bolesno! Svoju djecu ne bih mijenjao za ništa na svijetu!

Drage gospodje i majke! Istina da dok imaš jako malu djecu, tako reci i nemaš vremena za sebe. Ali te godine traju do kakve djetetove pete godine, dakle nije zauvijek. Svaki čovjek želi i treba svoju obitelj, ona ti jei je izvorište svega i jedini zaklon u životu koji imaš. Mislim da nije tolika strahota dati nekoliko godina svojeg života da bi i nekome drugome dao život, a naposlijetku uljepšao i svoj život.

Teška tema.. Ima mnogo ljudi koji ne mogu postati roditelji a dali bi sve na svijetu za to. S druge strane ima ih koji djecu dobiju bez problema a kao roditelji su nikakvi. A priče o sebičnosti nisu uvijek utemeljene. Ima ljudi koji su na poslu od jutra do mraka, iscrpljeni fizički i psihički, te navečer ne da im nije do djece, nije im do života..

nitko ne može znati kome je kako u glavi, nismo svi isti pa ne treba ljude osuđivati

Najlakše je napraviti dijete osim ako nemaš probleme sa neplodnošću. Ali roditelj baš ne može biti svatko

Uvijek su žene, barem velika većina njih, bile spremne život dati za svoju djecu. A sad je došlo doba da su žene spremne djeci oduzeti život da bi one mogle "biti slobodne" (pitam se: od čega? Ili, još važnije, za što?).

Nekada je bilo dovoljno da si završio srednju ekonomsku školu i našao si odličan posao, a danas magistri ekonomije mogu biti sretni ako nadu posao sa prosjećnom HR plaćom. Školovanje traje do iza sredine 20ih i mladi stupaju u brak dosta kasno. Završe školu pa su još malo kod roditelja i sve kasnije se osamostaljuju. Punoljetnost sa 18g bi trebalo preispitati jer nije isto biti punoljetan sa 19g i zavrsenom vojskom kao nekada i danas punoljetnost sa joistickom u ruci.

Roditeljstvo nije kratkotrajni eksperiment, nego doživotna obaveza. Idealno bi bilo da svatko, naročito žene, dobro promisle o razlozima zbog kojih "žele" imati djecu i to, po mogućnosti, PRIJE nego što stvarno postanu majke. Imam troje djece i sretna sam zbog toga, ali da sam zbog njih svašta proživjela i štošta propustila - jesam! Bitno je kako si čovjek posloži prioritete.

Neistinita teza, žene u zreloj dobi žale što nisu dok sz mogle imale više djece!

Imam dvoje djece i između njih je razlika 18 mjeseci. Dala sam otkaz i bila s njima do njihovog polaska u školu. I bilo mi je teško. Mlađe dijete do druge godine nikad nije spavalo noć. I u najtežim trenucimaa nisam požalila što sam ih rodila. Nisam imala vremena za kavu, frizuru, manikuru. Ali, imala sam bezuvjetnu ljubav svoje djece. I danas kad su već skoro odrasli ljudi žao mi je što je to vrijeme prošlo. Sad idem i na kavu i na frizuru, a budna sam jer iščekujem kad će doći iz noćnog izlaska. Briga za djecu je vječna, imala ona 1 ili 40 godina, to je zauvijek tvoje malo dijete. Ali to je briga koja ti ispunjava život. U nekom trenutku moj je život bio podređen potrebama moje djece i to je tad bilo mi sasvim normalno.

Isti ti internet i društvene mreže imaju milijune priča roditelja koji su presretni zbog toga što imaju djecu, ali ovdje već dulje vrijeme možemo čitati samo članke usmjerene protiv obiteljskog života i svega lijepoga što donosi. Od priča o prevarama dostojnih trač rubrika žutog tiska do ovakvih "dubokoumnih analiza". To se očito radi smišljeno, jer ovo zvuči kao uvod nekoga tko to radi s namjerom i zadovoljstvom: "Žaliti što smo postali roditelji jedan je od posljednjih tabua današnjice koji očajnički želi izaći na površinu kako bi se razbio."

Roditeljstvo je teško, ali i predivno. Plod se ponekad vidi puno kasnije. Roditeljima stoga treba pomoći, pitam se pitam kako to da mediji nemaju više emisija na tu temu, kako to da se udruge ne pozabave više time ...već potiču hedonizam, naricanje nad mukama i svaku nastranost

A mogli su i roditelji ove majke biti komotni i slobodni i da su odlucili da nemaju djecu pa eto ti danas nebi morla patiti za svojom slobodom koju ti je djete oduzelo Svi koji imaju malo pameti shvacaju dada nista nije toliko bitno koliko trag koji ostavimo iz sebe kad nas vise nebude a nasa djeca su najbolji podsjetnik tko smo i sto smo bili i u njima mi dalje na neki nacin zivimo

Da nisam roditelj ne znam što bi sa sobom! A ono što je vrijedno je i teško!

U tekstu su citirane sebične, egoistične majke, nezrele i razmažene osobe koje su se udale i imaju djecu samo radi reklame, da se ispune društvena očekivanja. Teško je biti roditelj, ali je i velika radost. Uostalom, to je i cilj postojanja, žao mi je što mnogi ne mogu imati djecu, ali ovi koji mogu i još sebično gledaju na svijet oko sebe, za njih nemam komentara.

Nekad nije bilo serija, mobitela, fejsa itd. Ne trebaju više ni rađat djecu i tak izumiremo nek se zabavljaju.

Veće sebične gluposti skoro nisam pročitao. Pa za svakog normalnog čoveka i ženu je smisao života biti roditelj. Uništavanje porodice se nastavlja. Zadnji udar je izgleda počeo, a udaraju na najsvetije, na decu.

Razmažena derišta okrenuta jedino vlastitoj ugodi.

Kakva glupost, biti roditelj je najljepša stvar na svijetu i jedino vrijedno u životu. Sve ostalo je sporedno pored toga. Nažalost neki to shvate kasno, a neki nikad.