Treću kuharicu pod nazivom Slavonija potražite 21. travnja u Večernjem listu i posljednju, četvrtu Kuhinja naše obale, ne propustite 28. travnja.
Ako biste pokušali slijediti zemljovidne i kulturne tragove u putovanju kroz sve hrvatske mirise i okuse, prvo biste se susreli s hrvatskim sjeveroistokom i sjeverozapadom, njihovim izvornim gastronomskim i enološkim akcentima vezanim sa snažnim utjecajem i isijavanjem kulturnih cjelina zapadne i srednje Europe. Nastalo u takvom gastroenološkom kotlu, u istočnoj Slavoniji najzanimljivije je jelo svakako čobanac, mesni kotlić mađarskih utjecaja, koji je kondenzirao jušasto iskustvo gulaša i paprikaša, s osobnim kaleidoskopom povrća i začina, i naravno vina, bez kojega se ne može pripremiti ovo jedinstveno jelo. No, ako su čobanac i slavonska vina zaštitni znak, najkvalitetniji slavonski gastronomski proizvod svakako je slavonski kulen. Po europskim prosudbama, ovoj ljutoj sušenoj kobasici, od najboljih djelova svinjskog mesa u ovim djelovima kontinenta, nema premca.
Osijek, glavni grad Slavonije i bliski Vukovar, također su prijestolnice čobanaca, prekuhanih ugarskih gulaša, paprikaša i perkelta, pa peradi, posebno kokoši, pataka i gusaka, ali i sve prisutne svinjetine. Ipak određeni i dvjema velikim rijekama, Dravom i Dunavom nude jelovnike od riječne ribe koji im daju poseban kulinarski naglasak. Fish paprikaši i perkelti od šarana, štuke, smuđa i soma, nalik mađarskim, ali gušći i aromatičniji, slijede se u nizu s ribljim čorbama, sušenom ribom, čak i ribljim kobasicama, dok se prženi šarani, vjerojatno pod otomanskim utjecajem služe uz đuveđ, istočnjačku rižu s povrćem. Cijeli ovaj mali jelovnik prate naravno i baranjska vina, mnoga od njih pod izravnim mađarskim utjecajem koji žari iz velikih podruma u Vilaniju pokraj Pećuha ili onih odmah uz granicu na mađarskom dijelu Baranje.
U zapadnom dijelu Slavonije, na ovaj se niz nadovezuje gastronomsko iskustvo starosjedilaca i doseljenika, tako da je pečenoj punjenoj peradi teško odreći njemačko, austrijsko i češko, grahu i sarmi bosanko i tursko, a jedinstvenim konjskim kobasicama i jelima od konjetine, kojima se u Italji izgubio izvorni trag, apeninsko podrijetlo. Uz mnoštvo divljači iz ovih brdovitih predjela, ili ribe iz rijeka i ribnjaka, od kojih se po gastronomskoj jednostavnosti i eleganciji izdvaja smuđ u vrnju, najprofinjenije jelo zapadno slavonske kuhinje.
Slavonija, hraniteljica Hrvatske, podjednako ravničarska kao i bregovita, šumovita kao i prošarana velikim oranicama i poljima, regija rijeka i jezeraca, duge kulture i naslijeđa koje se protežu po vremenskom obzorju već više od četri milenija, završna je gastronomska priča hrvatske kuhinje koja na svoj osebujan način govori o našem podrijetlu običajima i životu, uronjenom u kuhinje, kotlove, lonce i ognjišta u kojima još brode sjene naših kuharskih i gurmanskih predaka posjednutih oko velikog vremenskog stola, očekujući kulinarski eliksir za vječnost koja se polako približava.
Stoga 21. travnja ne propustite treću od četiri kuharice iz kolekcije Veljka Barbierija samo u Večernjem listu na dar. Otkrijte i uživajte u tradicionalnim hrvatskim mirisima i okusima.
