Kada sam rodila Jana, htjela sam ga voljeti, ali nisam osjećala ništa
- Nisam se osjećala kao žena i stalno sam bila na nekom rubu između sna i jave. Više nisam postojala. Imala sam osjećaj kao da više nisam važna, kao da je dio mene otkinut - priča Riječanka Barbara Finderle.
Komentari 3
...a osjećaji su još stostruko teži kad nije sve onako kako bi \"trebalo\" biti, tj.kad se rodi dijete koje nije savršeno zdravo i zahtijeva još više truda. Onda se još osjećaš manje vrijednom jer - eto - nisi u stanju roditi zdravo dijete, pitaš se gdje si pogriješila, je li to ona čaša vina koju si popila prije nego što si znala za trudnoću, jesi li pogriješila što si radila do zadnjeg dana - možda je trebalo ići na komplikacije iako si se super osjećala, jesu li moji ili suprugovi geni tempirana bomba, zašto je baš moje dijete obilježeno za život, pa vježbice, neprestane kontrole i borbe s administracijom,...a nigdje ni lijepe riječi, ni stručne pomoći za mamu, ni savjeta ni riječi ohrabrenja. Nakon nekog vremena postaneš usamljena i ideš na živce čak i obitelji jer ti se oči pune suzama dok guraš kolica i praviš se da ne vidiš poglede koji zure u tvoje dijete, a istovremeno ti gledaš svu onu zdravu djecu i čini ti se da si Pale sam na svijetu....
Živim van Republike Hrvatske te sam bio sa svojom suprugom na porodu. Mogu samo zamisliti kako ste se osjećali i vjerujem da vam je bilo teško. Hvala vam puno na ovome zaista interesantnom članku i hvala vam što ste to podijelili s ljudima. Bilo bi dobro da supruge i partnerice češće mogu reći svoje vlastite probleme svojim muškim partnerima te da ih oni zaista i slušaju. S poštovanjem, Tomica
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Mnoge su to prošle,ali šute.