Na platou između franjevačkog samostana i Muzeja Brodskog Posavlja, u čijoj je pozadini više od stotinu godina stara zgrada vatrogasnog doma koja slovi za najljepšu u Hrvatskoj u kojoj se nalazi neko vatrogasno društvo, vesele djevojke skočile su u zrak, a muški se dio ekipe u trenu našao s rukama na tlu i nogama vodoravno izdignutim. Scena se ponavljala još nekoliko puta, a svaki je njihov pokret ovjekovječen snimkom i smijehom. Ta vesela ekipa koja se baš dobro zabavljala članovi su plesne hip-hop skupine Sinovi iz Slavonskog Broda, predstavnika županije u ovogodišnjem projektu Moja.hr.
Street art uz rijeku
Voditelj im je plesač i koreograf Tomislav Zirdum zvani Ćiro, u svome kraju jednostavno sinonim za ples kojim se počeo baviti još prije dvadeset i kusur godina. Uz videospotove proplesao je breakdance i kaže da je onda razmišljao samo o plesu. Kasnija ozljeda koljena odvela ga je u hip-hop vode, kao reprezentativac u ovome plesu bio je na natjecanju u Las Vegasu, a sudjelovanje Sinova u televizijskom talent-showu u kojem su bili finalisti otvorio im je brojna vrata.
– Kad sam počeo, svima se jako sviđalo to što radim, osim roditeljima i obitelji koji su mi stalno govorili da ću ostaviti zdravlje na glupostima, ponavljajući mi da će me "vidjeti za deset godina" – kaže Tomislav.
Zbog plesne je karijere razmišljao o odlasku u Zagreb, ali prevagnulo je bilo to što je njegova odabranica baš u to vrijeme dobila posao u Slavonskom Brodu pa su ostali:
– Znam da bi mi u Zagrebu bilo teško, ali ovdje je od plesa živjeti nemoguće. Danas radim četiri posla kako bismo mogli normalno živjeti, ali na kraju mi zbog toga uopće nije žao. Volim svoj grad, tu mi je korijenje. Neka mi mjesta u gradu ožive sjećanja, poput naselja Jelas u kojem sam odrastao. Volim svašta vidjeti i na kraju se vratiti kući. S primanjima koja imamo, u Brodu u konačnici lijepo živimo. Da smo u Zagrebu, svjestan sam da bismo s istim iznosom spajali kraj s krajem. Supruga i ja imamo trogodišnju curicu i iz perspektive roditelja mogu reći da je Brod dobar grad za obitelj. Ali za mlade ljude baš i nema sadržaja. Ima među njima zainteresiranih da se nešto promijeni, iako ih je, koliko vidim, danas teže motivirati nego ikad. Internet i društvene mreže pokvarili su djecu do neprepoznatljivosti – govori Zirdum.
S njegovim plesačima – a pridružile su nam se sestre Josipa i Ida Miković, Martina Jelinić, Patricia Rajković, Maja Jagodić, Nina Zubak i Filip Lemešić – popularnim brodskim kejom prolazimo tom oslikanom šetnicom uz Savu, inače jednim od najdužih šetališta uz rijeku u cijeloj Hrvatskoj:
– To nije vandalizam, već street art – dobacuje slobodna umjetnica Maja Jagodić žaleći se kako u gradu nema platforme koja bi okupila ovdašnje umjetnike i kreativce:
– Ne trebaju ništa za nas napraviti, samo imati sluha – dodaje u trenu kad na keju dolazimo do skulpture Potjeha, lika iz bajke Ivane Brlić – Mažuranić, čija je većina stvaralačkog rada nastala upravo u Slavonskom Brodu pa je njezina ostavština vidljiva na brojnim mjestima u gradu.
Panoramski kotač
Produžujemo zatim da još jednog Ivanina lika iz bajke, ovoga puta "Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica", pa zastajemo pokraj kazališno-koncertne dvorane gdje su u sklopu projekta Brod-grad iz bajki "sletjeli" Silni Relja i Zmaj Ognjeni (Lutonjica Toporko i djeda Neumijko šetače čekaju u parku kod Strojarskog fakulteta). Od zmaja se vraćamo ka središnjem gradskom trgu koji nosi ime književnice Ivane Brlić-Mažuranić, a koji je među najvećima u Hrvatskoj. Zbog manifestacija koje su se u Slavonskom Brodu održavale u travnju i svibnju, ondje je kao dodatna atrakcija postavljen 22 metra visoki panoramski kotač pa naši plesači kreću na razgled iz zraka. Kad su se spustili, na brzinu nam rekoše ponešto o sebi. Najmlađe među njima su srednjoškolke, 16-godišnja Nina Zubak i dvije godine starija Patricia Rajković. Nini se s planovima za budućnost odveć ne žuri, Patricia misli kako ipak neće ostati u svome gradu. Josipa Miković nam kaže da ima 25 godina i da je nezaposlena, ali se nada da će pronaći posao u Slavonskom Brodu i ostati jer "tu su joj svi". Slične su priče i ostalih, izuzev one 22-godišnjeg Filipa Lemešića:
– Išao sam raditi u Njemačku, bio tamo četiri godine. I nisam više mogao. Vratio sam se kući – kaže prije no što će na brodskom korzu s ekipom ponoviti točku s početka ove priče, što su mobitelima odlučili zabilježiti i gosti kafića na trgu jer Sinovi (nazvani tako zato što administracija nije dozvolila njihov prvotni engleski naziv) kamo god dođu, izazovu pozornost, što će zacijelo učiniti i jednominutnim filmom o svojoj županiji.
