Dvogodišnji mješanac Ferdo pojavio se na jednoj zagrebačkoj livadi još dok je bio štene. Napušten i plah, skrivao se u grmlju. Dugo mu je trebalo da skupi hrabrost i priđe vlasnicima pasa koji tu dolaze sa svojim ljubimcima. Prilazio je polako, no svaki dan sve sigurnije.
Najdraže cure
Odabrao si je Ferdo i svoje najdraže vile, Andreju i Mirjanu, i zavukao im se pod kožu. Jednako kao i njihovim kujicama, s kojima se najčešće igra na livadi. Tu je i gospođa Ksenija, koja daje prilog za hranu.
– Dolazim s kujicama Minom i Ninom svako jutro. Donesem hranu, a onda slijedi igra – kaže gospođa Mirjana. Ferdo najviše voli kad ga nježna ruka njegove hraniteljice mazi. Podnosi on i četku, gospođa Mirjana često ga počešlja kako bi njegova sjajna dlaka održala svoju ljepotu. Divna su zajednička jutra, a rastanak teško pada svima. Dok Mina i Nina protestiraju lavežom, gospođa Mirjana boji se i pogledati u retrovizor. Da ovom psu što prije treba dom, potvrđuje i gospođa Andreja. Kako stanuje blizu, Ferdo često dođe do njezina dvorišta. Rado bi ga primila, kaže, no dvorište nije njezino, a već ima kujicu Aju.
– Ferdo ponekad i prespava kod nas. Želimo mu dvorište u kojem će imati kućicu u koju će se moći sakriti, ali i dozvolu da uđe u kuću kad to sam poželi – kaže gospođa Andreja, dodajući da Ferdi treba vlasnik pun strpljenja. Jer on je još uvijek preplašen i pomalo nepovjerljiv. Ferdina priča potakla je i gospođu Ljiljanu Marković se uključi u priču. Zadala si je zadatak kojeg svakako misli ispuniti – sljedeću zimu Ferdo ne smije dočekati na livadi.
Pomoć udomiteljima
– Ne ide mi iz glave priča koju mi je ispričala Mirjana. Ferdo je prošle zime šapicama razbijao led kako bi pio iz lokvica. On tu više ne može ostati – kaže gospođa Ljiljana i zainteresirane poziva da se za sve dodatne informacije jave na njezin mobitel, 098/1994-562. Budućem udomitelju osigurat će cijepljenje, čipiranje, kućicu za dvorište, a ako treba i kastraciju.
