Godinama proučava najdugovječnije ljude na planetu: 'Ovo je njihovih 6 navika koje sam i sam usvojio'
Dan Buettner posljednjih je dvadesetak godina posvetio istraživanju ljudi koji žive najdulje na svijetu. Upravo je on popularizirao pojam 'plave zone', kojim se opisuju područja u kojima stanovnici u prosjeku žive dulje, zdravije i aktivnije od većine ljudi. Među najpoznatijim plavim zonama su Okinawa u Japanu, Sardinija u Italiji i Nicoya u Kostariki, piše CNBC.
Tijekom godina Buettner je proučavao svakodnevicu ljudi iz tih krajeva, njihove navike, prehranu, odnose, kretanje i način na koji se nose sa stresom. Kaže da je iz njihova života izvukao važne lekcije i primijenio ih na vlastitu rutinu. Danas, u šezdesetima, tvrdi da mu liječnik govori kako je među najzdravijim ljudima svoje dobi.
Jedna od navika koju posebno ističe jest život u okruženju koje potiče kretanje. Prema njegovu mišljenju, ljudi u plavim zonama ne žive dugo zato što svaki dan odlaze u teretanu, nego zato što su njihova naselja, kuće i dnevne obveze organizirani tako da se prirodno više kreću. Upravo zato se preselio u dio Miami Beacha u kojem može mnogo toga obaviti pješice ili biciklom, a blizina oceana omogućuje mu i redovito plivanje.
Važan dio njegove svakodnevice je i prehrana koja je gotovo u potpunosti biljna. Buettner ne jede meso, a kaže da se hrani otprilike 98 posto biljno te najčešće jede unutar vremenskog prozora od 10 do 12 sati. Obično ima dva obroka dnevno, jedan kasno ujutro, a drugi navečer.
Posebno mjesto u njegovoj prehrani zauzimaju mahunarke. Grah, slanutak, tofu, špinat i pečeni krumpir često su na njegovu jelovniku, a upravo je iz istraživanja plavih zona naučio koliko su mahunarke važne u prehrani dugovječnih ljudi. Ipak, nije se odrekao izlazaka u restorane, pa gotovo svaku večer jede vani, što uz osmijeh priznaje da baš i nije potpuno u duhu plavih zona.
Osim prehrane i kretanja, Buettner velik naglasak stavlja na društvene veze. Smatra da postoje vrlo snažni dokazi da dobri odnosi i svakodnevni kontakti s ljudima mogu pridonijeti dugovječnosti. Živi u zajednici u kojoj stalno susreće poznanike, a neke od ljudi koje je svakodnevno viđao u kafiću s vremenom je pretvorio u prijatelje.
Iako danju često radi sam, večeri gotovo uvijek provodi s ljudima. Druženja, razgovori, večere i gosti u kući važan su dio njegova života. Čak je, kaže, namjerno izabrao dom u kojem može primati prijatelje jer mu je zajedništvo jedna od najvažnijih životnih vrijednosti.
Još jedno pravilo od kojeg rijetko odstupa jest da ne radi nakon 17 sati. Buettner smatra da dodatni novac koji bi mogao zaraditi radom u večernjim satima ne bi imao jednaku vrijednost kao slobodno vrijeme, druženje i briga o sebi. Nakon pet popodne njegov dan, kako kaže, pripada tjelesnoj aktivnosti i društvenom životu.
Iako ne prakticira meditaciju svakodnevno, svaki dan nastoji napraviti nešto fizički aktivno. To mogu biti vožnja biciklom, plivanje na dasci, pickleball, joga u društvu ili trening s prijateljem. Pritom naglašava da ne radi aktivnosti koje ne voli, osobito ne naporne treninge i klasični kardio koji mu ne donose zadovoljstvo.
Na kraju dana važan mu je i san. Nakon aktivnosti i druženja nastoji spavati osam sati, jer kvalitetan san smatra jednim od temelja manjeg stresa i boljeg zdravlja. Njegova rutina pokazuje da dugovječnost ne mora značiti stroga pravila i odricanja, nego svakodnevicu u kojoj ima više kretanja, biljnih namirnica, prijateljstva, odmora i vremena za ono što čovjeka doista veseli.