Ljubav Japanca Katsumija Imamure prema psima traje već godinama. Kaže, uživao je trenirajući ih, natječući se i baveći se spasilačkim radom.
Tražio bolje
– Sa svojim labradorom počeo sam trenirati agility, no osjećao sam da ukoliko želim pobjeđivati na natjecanjima i prvenstvima, trebam psa koji može ostvariti bolji rezultate od mog psa. Većina bi bez razmišljanja odabrala graničarskog kolija ili šeltija. Ima smisla, ali nikad nisam volio nositi istu uniformu kao drugi i biti dijelom već dokazane pobjedničke formule, čak i kad je moj put bio kriv – prisjeća se K. Imamura svoj agilitaških početaka. I onda je sasvim slučajno gledao snimku Svjetskog agility prvenstva 2006. I ostao potpuno očaran prekrasnim crnim psom, hrvatskim ovčarom. Bila je to Miška, vlasnice Tanje Janeš. Već 2007. oduševio ga je još jedan hrvatski ovčar, Cita Alena Marekovića. I tada je odlučio – hrvatski ovčar bit će njegov agility partner.
– Neki instruktori pasa u Japanu sumnjali su u ispravnost moje odluke, bili su skeptični hoće li se hrvatski ovčar naviknuti se na život u velikom gradu. No, ja sam bio siguran da ću uspjeti prebroditi sve prepreke – priča Imamura. Kako su pravila za ulazak pasa u Japan vrlo stroga, njegov pas Mawlch Cres, kojeg je nazvao Kro, što na japanskom znači crn, u Hrvatskoj je morao ostati do 10. mjeseca života.
– Bilo je to frustrirajuće, imao sam osjećaj da ću propustiti dragocjeni trenutak da ga upoznam dok je još predivno štene. Zato sam u ožujku 2008. otišao u Zagreb da ga vidim – objašnjava K. Imamura. Kro je ispunio sva njegova očekivanja.
Ispunjena očekivanja
– Bio je presladak i poslušan štenac, ništa ga nije zbunjivalo i bio je vrlo energičan. Podsjetio me je na stari tip japanskih lovačkih pasa uz koje nas Japance vežu osjećaji puni nostalgije i ljubavi. Bio je to divan trenutak – kaže Imamura. A kad je Kro konačno došao u svoju novu domovinu i stupio na japansko tlo, podigao je glavu i pogledao svog vlasnika s velikim smiješkom.
– Nisam namjeravao Krou nametati tešku dužnost ambasadora, ali to je nemoguće izbjeći,. Japanci su ga gledali sa smiješkom i postavljali mi puno pitanja o njemu, samoj pasmini i Hrvatskoj. Tako je Kro, htio ili ne htio, postao gotovo diplomatski simbol između Hrvatske i Japana – prisjeća se Katsumi i dodaje da je Kro postao slavan i prije nego je počeo pobjeđivati u agilityju. Kaže, u Japanu pse poput Kroa zovu Fu-rin-ka-zan, u prijevodu Vjetar-šuma-vatra-planina.
– To je bilo borbeno pravilo generala Takede Shingena, a znači: Kreći se hitro poput vjetra, budi tih poput šume, napadni žestoko poput vatre i budi nepobjediv poput planine. Nije li ova izreka upravo savršena za hrvatske ovčare? – kaže Imamura. A da je uistinu tako, potvrđuju i njihove pobjede u agility natjecanjima.
>> Miška je pola moje duše, najbolje što mi se dogodilo u životu
