Marina design, modna marka koju potpisuje kreatorica Marina Obradović, miljenica modne kritike i publike, svoje kreacije stvara daleko od glamura i svjetala pozornice, u svom atelijeru u Makarskoj.
Ekskluzivni butik Marina design iznad kojega je krojačka radionica, mjesto je na kojem nastaju modeli čije pojavljivanje na modnim revijama nikada nije prošlo nezapaženo.
Iako daleko od žarišta modnih događanja, Marinine unikatne, ručno rađene kreacije uglavnom se rasprodaju čim ih predstavi.
Nakon modnih revija dio razgrabe domaće zaljubljenice u dizajnersku odjeću, a narudžbe dolaze i iz Skandinavije, Italije, Njemačke, Rusije, Kanade... Njezine kreacije oduševljavaju i Francuskinje pa je nedavno dobila ponudu prodavati svoju robu u centru svjetske mode.
– Istina je, gospođa ima želju otvoriti dućan s mojim kreacijama. Takvih je upita bilo i do sada, ali se nisu ostvarile. Bilo bi izvrsno na taj način ući na tržište zapadne Europe – kaže Marina koja nas je uvela u svoj "mali komadić raja", u samom centru Makarske, odakle paketi s revijskim haljinama pronalaze svoj put do kupaca diljem svijeta.
– Diplomirala sam na likovnoj akademiji, a u svijet mode ušla sam slučajno. U Makarskoj je djelovala likovna udruga Malt, ušla sam u projekt, a radile su se modne revije. Sudjelovala sam i bilo mi je vrlo zanimljivo. Pet godina sam radila u školi, predavala likovni, ali moda me je osvojila i otvorila sam obrt. Jedno vrijeme sam kombinirala dizajniranje i rad u školi. To mi je bilo previše, a kada sam shvatila da od mode mogu živjeti, dala sam otkaz – govori o svojim počecima Marina Obradović.
– Sebi sam oduvijek šivala. Možda je to baš potreba da imaš nešto drukčije pa sam uvijek prepravljala stvari koje sam kupovala. Ipak, otišla sam na drugi fakultet, na restauraciju u kamenu, kiparstvo mi je ležalo, a taj osjećaj za modeliranje pokazao se dobar i u ovom poslu – kaže Marina.
Izvan žarišta
Prvo je sudjelovala na splitskim Monturama, pa Zlatnoj igli u Zagrebu, 2005. se počela predstavljati na Cro A Porteru, a potom na Fashion.hr-u. Materijale nabavlja uglavnom u Hrvatskoj, najčešće ih naručuje preko uzoraka iz Zagreba, a u "zlatnim vremenima", kada je bilo puno bolje, naručivala ih je iz Italije i Njemačke. U Makarskoj pronalazi nadahnuće i inventivnost, ali nije lako razvijati uspješan modni biznis izvan žarišta događanja.
– Mislim da bi mi bilo lakše da sam u Zagrebu. Kontakti se brže ostvaruju, tamo su mnogi ljudi koji su bitni za posao. Dvoumim se: otići ili ne, ali još sam tu... – uz smijeh zaključuje.
Dodaje kako je prije nekoliko godina otvorila dućan u Importanne galeriji, ali u krivo vrijeme, na početku krize. Troškovi su bili previsoki, posao se teško vodio iz Makarske i nakon šest mjeseci ga je zatvorila.
Svoje kreacije najviše voli šiti sama, ali zapošljava i jednu šivačicu. Prije su bile dvije, međutim, zbog krize, jednoj se morala zahvaliti i otpustiti je.
– Nisam ograničena samo na dizajniranje, kompletan proizvod mogu izvući sama, do kraja. Sve stvaram, od konstrukcije do šivanja koje je iskreno, samo onaj finalni i najlakši dio posla. Lakše mi je napraviti sama nego drugima objašnjavati. Međutim, žena koja za mene radi izvrsna je, zajedno smo godinama i dobar smo tim. Za realizaciju kolekcije ne treba puno vremena. Taj je proces daleko dublji od samog krojenja i šivanja. To su trenuci, bljeskovi, kada se poslože stvari i kada znam kako to treba izgledati – otkriva nam Marina čije se kreacije, osim u Makarskoj, gdje je trgovinu svoga brenda Marina design otvorila na početku modne karijere, prodaju još jedino u splitskoj Arteriji. Najbolje idu kolekcije s modnih revija.
– Kupci vole baš te revijske stvari, osobito stranci, kod njih je to znatno skuplje. Šaljemo im informacije nakon revije i vrlo često naručuju. Na žalost, domaći sve rjeđe kupuju kreatorske odjevne predmete, ali ne znači da ne bi. Skupo im je, kriza je i uzimaju konfekciju. Prije je to bilo daleko više kada se ležernije živjelo, danas kupuju dizajnerske komade samo za posebne prilike. Ali, uvijek ima žena koje vole imati u ormaru neku dizajnersku dobru stvar i unatoč krizi, zadržale su dio sitnih radosti i održavaju kvalitetu života, koliko mogu – kaže Marina koja spremno otkriva i cijene svojih kreacija.
– Cijene su konkurentne i u odnosu na Zagreb. Ovise ne samo o materijalu već o radu. Imam svečane haljine već od 1200 do 2500 kuna, ali neki ekskluzivni skupi modeli dosežu i do 5000. No, danas je za njih teško naći kupca – kaže dizajnerica.
Ne poklanja svoje modele niti posuđuje pa reklame "celebrityja" nema.
U njezin su zagrebački dućan dolazili stilisti, dogovarali posudbe za snimanja. To je bila dobra reklama, kaže. Nekada je svoje kreacije davala i u druge trgovine, ali misli da je ovako bolje, dućan i radionica na jednom mjestu, uz kontakt s kupcima.
– U ovom si poslu 24 sata dnevno. Najteži dio je onaj financijski. Davanja su velika, a nema neke potpore od države. Dućan je veliki trošak, ali i zadovoljstvo. Zanimljivo je kakvi ljudi ulaze u dućan, sa svih strana svijeta. Primjerice, gospođa koja u Frankfurtu radi u kazalištu kupila je svilenu haljinu u kojoj će na premijeru. Njima je vrlo zanimljivo upoznati dizajnericu pa ako im nešto treba popraviti, ja se uhvatim posla, ostaju zadivljeni. Vani se, primjerice, samo za prepravak vjenčanice plaća kao kod nas za novu jer se cijeni ručni rad – kaže nam Marina.
Za nju su modne revije mnogo više od predstavljanja nove modne kolekcije.
– Nema tu velikih ugovora s nekim firmama, ali na revijama se promoviramo, tekstovi i kritike izlaze u medijima. To je odličan materijal, strancima je to zanimljivo vidjeti jer revije produkcijski ne zaostaju za modnim tjednima vani. Sudjelovala sam i na revijama u Beogradu, planiram u Ljubljanu, na Fashion Weeku bit ću gost iz Hrvatske – najavljuje Marina Obradović.
Sajmovi su joj jako zanimljivi, posebno sada kada su granice otvorene pa je privlači okušati se u nekom "pravom" poslu, a ulaz su upravo ti veliki modni sajmovi.
Malo se proizvodi
– Ne može se ići u megalomanske projekte. Sudjelovati je poprilično skupo, količine kojima raspolažemo su male pa hrvatski kreatori idu zajedno u London, Berlin čak i u SAD. Problem je otići, a nemati mogućnost poštovati neku veću narudžbu ako do nje dođe. To bi se moglo ako bi se išlo u drukčiju vrstu posla. Ne bi se radilo individualno.
Država bi trebala poduprijeti nastojanja hrvatskih kreatora, a ta pomoć izostaje. U Hrvatskoj se toliko malo proizvodi da je dobro pokazati da postoji 40-50 ljudi u mojoj struci koji nešto proizvode i rade nešto hvalevrijedno. Naši su dizajneri dobri i inovativni, šteta da to ostaje u malim radionicama. Nema velikih tekstilnih tvrtki i izostaje pravi, kompleksan posao – kaže Marina Obradović koja još uvijek balansira između želje za izlaskom iz hrvatskih okvira i svog mira koji pronalazi u svom makarskom atelijeru.
– Kada vidim oduševljenje kupaca, to mi je siguran znak da sam na pravom putu. Pitanje je želiš li zaraditi velike novce ili zadržati dio sebe. Ja nastojim ovo drugo, davati sebe u taj posao, živjeti od njega i, ako je moguće, ipak bolji standard.
>>Kruškice, jabučice, pješčani satovi na reviji ALMA Fashion Alme Premerl Zoko
