Ljeto 2025. godine službeno je započelo u ranim jutarnjim satima ove subote. Taj je dan poznat kao ljetni solsticij ili ljetna dugodnevnica. To je trenutak kada dan dostiže svoj maksimum, darujući nam najviše sati svjetlosti, dok noć postaje tek kratki predah prije nove zore. Ovaj prijelaz nije samo kalendarska formalnost, već je to moćan prirodni događaj koji suptilno, ali sigurno utječe na sav život na Zemlji.
Ovaj fenomen, ljetni solsticij, posljedica je nagiba Zemljine osi za otprilike 23,5 stupnjeva. Tijekom našeg putovanja oko Sunca, upravo na taj dan Sjeverna polutka, na kojoj se nalazimo, najviše je nagnuta prema Suncu. Zbog toga Sunčeve zrake padaju pod najizravnijim kutom, donoseći nam maksimalnu količinu energije i topline. Ta precizna nebeska mehanika, stoljećima je bila predmetom divljenja, strahopoštovanja i temelj za izgradnju kalendara, poljoprivrednih ciklusa i čitavih civilizacijskih svjetonazora.
Kroz povijest, ljetni solsticij bio je jedan od najvažnijih i najsvečanijih dana u godini. Diljem svijeta, od drevnih kamenih krugova do modernih festivala, ovaj astronomski fenomen slavi se kao pobjeda svjetla nad tamom i početak sezone obilja. Drevne kulture, od Egipćana i Rimljana do Kelta i Slavena, prepoznale su njegovu snagu i slavile ga kroz raskošne rituale. Monumentalne građevine poput Stonehengea u Engleskoj precizno su usklađene s izlaskom Sunca na dan solsticija, služeći kao drevni kalendari i mjesta za obrede.
Svake godine tisuće ljudi, uključujući i moderne druide, okupljaju se da bi svjedočili spektaklu kada prve zrake obasjaju središnji oltar. U starom Egiptu, solsticij je najavljivao novu godinu i godišnje plavljenje Nila, ključan događaj za poljoprivredu, dok su Maje i Asteci gradili svoje piramide, poput one u Chichen Itzi, tako da na dan solsticija stvaraju nevjerojatne igre svjetla i sjene, slaveći svoje bogove i osiguravajući kozmičku harmoniju. U našim krajevima i diljem slavenskog svijeta, noć uoči solsticija poznata je kao Ivanjska noć, proslava obilježena paljenjem velikih vatri, takozvanih ivanjskih krijesova. Vjerovalo se da vatra ima moć pročišćenja, da štiti od zlih sila, osigurava plodnost usjeva i stoke te donosi zdravlje i blagostanje zajednici.
Ples oko vatre, preskakanje plamena i pjevanje pjesama bili su rituali kojima se slavila pobjeda svjetla nad tamom i vrhunac snage prirode, a jedan od najzanimljivijih običaja bilo je kotrljanje zapaljenih kotača prekrivenih slamom niz brda, što je simboliziralo silazak Sunca s njegove najviše točke i odnosilo svu nesreću sa sobom, pogotovo ako bi kotač završio u vodi. Mladići i djevojke preskakali su vatre da bi osigurali plodnost i sreću u ljubavi, a pepeo se posipao po poljima da bi se zaštitili usjevi. S dolaskom kršćanstva, Crkva je mnoge poganske običaje prilagodila i integrirala u vlastiti kalendar.
Tako je proslava ljetnog solsticija povezana s blagdanom rođenja svetog Ivana Krstitelja, koji se slavi 24. lipnja. Datum je odabran simbolično, točno šest mjeseci prije Božića, rođenja Isusa Krista. Krijesovi su dobili novo značenje kao simbol svetog Ivana, koji je bio "goruća i sjajna svjetlost", a rituali kupanja u rijekama i umivanja rosom povezivani su s činom krštenja. Tako su drevni rituali plodnosti i štovanja Sunca nastavili živjeti u novom, kršćanskom ruhu, zadržavajući svoju magičnu privlačnost. Danas se ljetni solsticij slavi na bezbroj načina, odražavajući bogatstvo svjetskih kultura.
U Skandinaviji je "Midsommar" jedan od najvažnijih praznika, kada se obitelji i prijatelji okupljaju da bi plesali oko "majskog drveta" ukrašenog cvijećem i zelenilom, pjevali tradicionalne pjesme i uživali u gozbi. U Švedskoj djevojke tradicionalno beru sedam ili devet vrsta cvijeća i stavljaju ih pod jastuk da bi sanjale svog budućeg supruga. U Španjolskoj, "Noć svetog Ivana" ("Noche de San Juan") pretvara plaže u prizorišta masovnih zabava s golemim krijesovima preko kojih se preskače za pročišćenje i sreću. Na Aljasci, gdje sunce uopće ne zalazi, od 1906. godine igra se tradicionalna ponoćna bejzbolska utakmica bez upotrebe umjetne rasvjete. U Brazilu se pak održavaju lipanjske svečanosti, "Festas Juninas", u čast svetog Ivana, slaveći seoski život uz tradicionalnu hranu i plesove.
Službeni početak ljeta označava i početak sezone godišnjih odmora, putovanja i bijega od svakodnevice. Za mnoge je to sinonim za odlazak na jadransku obalu gdje se dugi, sunčani dani mogu iskoristiti za kupanje, sunčanje i uživanje u mediteranskom načinu života. Psihološki, dolazak ljeta donosi osjećaj optimizma, slobode i lakoće. Dulji dani omogućuju nam više vremena za druženje na otvorenom, za bavljenje sportom, šetnje ili jednostavno opuštanje u prirodi.
Ta dodatna doza sunčeve svjetlosti dokazano podiže razinu serotonina, hormona sreće, čineći nas općenito raspoloženijima i energičnijima. Ljetni solsticij je točka preokreta pa će se tako dani polako, gotovo neprimjetno, početi skraćivati. Iako su pred nama najtopliji mjeseci, srpanj i kolovoz, Sunce je započelo svoj polagani put prema jugu.
