Niti jedan proizvod nije izazivao toliko kontroverzi kao crveni ruž, a fascinacija njime ne prestaje niti danas. Kako je preživio povijest dugu 7 tisuća godina, kome stoji i kakve konotacije krije, s portala Budi.in razgovarali su s vizažistom zagrebačkoga HNK Dinom Baksom i make-up blogericom Selmom Aganagić-Gabela, autoricom bloga Meteo Beauty.
Čim netko spomene klasičan make-up, svi imamo istu sliku pred očima: porculanski ten, savršeno oblikovane obrve, guste trepavice, a na usnama neizostavni crveni ruž. Look koji je proslavila Marilyn Monroe jednako je privlačan i danas, prije svega zahvaljujući crvenom ružu kojem je teško odoljeti.
– Crveni ruž ne krije nikakve tajne. Crvena boja je oduvijek bila boja strasti, vatre i ljubavi, tako da na usnama žene predstavlja isto to. Važno je samo da u niti jednom trenutku ne izgleda vulgarno – objašnjava vizažist zagrebačkog HNK Dino Baksa.
Foto: Thinkstock
Kontroverzna povijest
Ruž za usne su najvjerojatnije izumili Sumerani prije 5 tisuća godina na način da su drobili drago kamenje te njime ukrašavali oči i usne. Zabilježeno je i da su narodi iz doline rijeke Ind ukrašavali usne ružem, dok su Egipćani koristili crvenu boju iz algi, jod i mnoge druge supstancije kako bi zacrvenili usta, a poznavali su čak i sedefaste ruževe kojima su dodavane riblje ljuske. Prvi ruž u tvrdom obliku izmislio je otac moderne kirurgije Abu al-Qasim al-Zahrawi iz Andaluzije koji je smjesu učinio gušćom te je utiskivao u kalupe.
Mračni srednji vijek bio je mračan samo u Europi, barem kada je ljepota u pitanju. Crvene usne su smatrane simbolom prostitutki (iako su ih nosile i neke plemkinje, među kojima i Elizabeta I.), ali zato je u Japanu beauty industrija u procvatu. 794. godine službeno se počinje razvijati kultura gejši koja je smatrana elitom opsjednutom ljepotom. Puderi na bazi slavujeva izmeta, komplicirane perike i kimona popratilo je i crvenjenje usana koje simbolizira požudu. Kao da njihova beauty rutina nije dovoljno komplicirana, gejše i danas usne šminkaju ovisno o njihovu statusu, ali nikada u zapadnjačkom stilu jer bi tada usne bile prevelike, a cilj je da izgledaju poput cvjetnog pupoljka.
Veliki povratak ruž za usne doživljava u 19. stoljeću zahvaljujući filmu, a 1915. Maurice Levy kreira prvi ruž u tubi koji postaje prava senzacija. Do tada su ruževi bili pakirani u papirni omot, poput pastela, te su bili nezgodni za nošenje u torbici, ali s ovom inovacijom sve kozmetičke kuće kao što su Chanel, Elizabeth Arden, Guerlain i Estee Lauder počinju proizvoditi ruževe za usne.
Dakako, crveni ruž je više od običnog ruža za usne te se često smatra simbolom ženske moći. Razlog tome je i vjerojatno što su sufražetkinje nerijetko protestirale s crvenim ružem na usnama, a tijekom Drugog svjetskog rata žene se na radnim mjestima u SAD-u motiviralo ruževima za usne. Jedan od razloga zašto se dogodio taj trend je sam rat: dok su nacisti idealnim smatrali samo oprano i čisto žensko lice, Amerikanci su prihvatili sasvim suprotnu filozofiju te poticali "djevojke doma" da nose crveni ruž. Sedamdesetih on pada u zaborav, vjerovali ili ne zbog feminizma. Dok su njihove bake nosile ruž kao simbol moći, tadašnje žene ga počinju smatrati simbolom muške opresije.
Zašto ga se bojimo i koji su trikovi za kupovinu i nanošenje, pročitajte na portalu Budi.in
pa prostite mi drage žene ali tako se sva pažnja svodi na usne a ne na cice