Batine - u Hrvatskoj i danas gotovo praksa

Najlakse je slabijeg udarit,nego popricat...jel\'da.!?

cickova - hvala na razumijevanju :)

Djecu ne treba tuci kao sto su to radili roditelji ovog \'\'LOPATE\'\'

Tko god nema argumenata na jeziku, ima u šakama. Tko ne zna objasniti mirno, poseze za agresijom. Ja sam odgajana na batinama pa danas jedva podnosim oca. Najviše zbog toga jer i danas ima isto mišljenje kao i onda kadd me premlaćivao i zato jer mi se nikad nije ispričao što me psihički i fizički uništavao. I ne cijenim ga nimalo niti ne poštujem, izbjegavam ga koliko god mogu. Ne volim ga zbog svega toga. Jel on sretan danas što me tako odgajao? Nije, jer vidi da se na batinu ne uzvraća ljubavlju.. jer to nije moguće. Da se samo ispriča i uvidi što mi je napravio, vjerojatno bi se i moji osjećaji promijenili. Ovako smo dva stranca koja se nikad neće razumijeti. Vi koji ste za batine, zar želite da vas djeca jednog dana preziru?

@Meggi: meni je zao sto mislis tako o svom ocu, ne znam do koje mjere te tukao. Ja sam pobro samo samar, tu i tamo po guzici, ali to je daleko od premlacivanja i danas sam zahvalan svojim roditeljima na tome dakle, da rezimiramo, ja NE podrzavam niti zagovaram premlacivanje djece, ali samar ili udarac po guzici (u normalnoj mjeri) u potpunosti podrzavam, SAMO ako drukcije ne ide. ovi ljudi sto citaju smatraju da ja mislim na premlacivanje djece. varaju se, ali im se ne moze objasnit

cickova, ja, za razliku od tebe, imam djecu, koja su sve suprotno od onog što si nabrojao. A zato jer znaju što se smije, a što ne, što je društveno prihvatljivo i što rade njihovi roditelji. Jer eto, roditelji im se trude pokazati što je normalno, a ne ih našamarat ko pse. I da, trogodišnjak jako dobro kuži što je ispravno, a što ne. Dijete ima intelekt, to što ga rvatine pokušaju ignorirat i ponašat se prema djetetu kao da je idiot i kao da reagira samo na šamarčine...

@marijeta: budi sretna sto te razumije, ali nisu svi isti. i da PONOVIM: NE podrzavam mlacenje, premlacivanje pa ni udarce, ali ako NE IDE razgovorom onda nema druge (ALI NE PREMLACIVANJE)

e da su nase politicare udarali po guzi,nebi bili ovakvi danas.....

@cickova - bilo je svega .. i batine rukama i kaišem, i bacanje na pod i trčanje po stanu i trisketine, o dernjavi da ne govorim. Ljeti su mi znali ostati maminih svih 5 prstiju na nozi pa nisam mogla od srama u dvorište. Da ne govorim da nikad nije bilo zagrljaja, poljupca, normalnog razgovora.. samo naredbe, kritike i nebitne teme. Zapravo sama sam se odgajala.. nisam ni pušila, ni pila, ni drogirala se ni ne znam što.. a što bi tek bilo da sam radila nešto od toga...

Meggi: meni je zao zbog toga i sad mi je jasno zasto imas takvo misljenje, ali ono sto ja smatram \"po guzi\" nije ni priblizno ovome sto si ti sad opisala....

NIGDJE, ali baš NIGDJE u (podužem) članku ne nalazim alternative. I sami roditelji koji \"lupe dijete po guzi\" znaju kako to može imati loše posljedice. Ali dijete iznad 12tak godina nalazi uzore u proizvodima drugih roditelja (u prijateljima). Od ovakvih \"psihologa\" i eko - udruga pothitno očekujem tretmane, jer mi je dijagnoza, pogotovo ovako površnih - već previše. Radila sam na privatnoj gimnaziji, nikad udarila (ni pomislila udariti) tuđe dijete. Uporno su me upućivali da stvari rješavam razgovorom. Dok mi nisu polomili naočale. I objasnili da sam ja za to kriva. Kako se ophoditi sa djecom koja ne slušaju? Odbijaju razgovor? Razgovorom valja djetetu nametnuti uputu, a ono zbog drugih uzora (prijatelja, televizije) - odbija. Može li jednom malo svrsishodniji članak o tome?

ništa tu ne pomaže, mladima se sustavno ugrađuju krive prijednosti putem laži na televiziji, časopisima itd Naše društvo proizvodi bolesnike,potrošače i loše ljude,uglavnom bešćutne predatore. Oni koji to vide iseljavaju

Ovak kao Megi prolazio je moj najbolji prijatelj.... od skolskih dana pa do 18 godine nista drugo nije osjetio... batine su bile malte ne svaki dan na dnevnom redu... Kads e ozenio nebi dugo i poce i on ,prvo samarr jer rucak nije bio po volji,ili kasnio.... Dobili su prinovu, ali ni onda nije posustajao,malo ,malo pa tres... Djete odraslo i sa svojih pet godina plavo svako malo,koliko je to djete palo sa pet godina nije palo dok je prohodao i na klimavim nogicama se nesigurno kretao... Jedan brak propao,drugi takodjer jer je istim putem nastavio kojim je posao.... batinama,samarom ,na kraju je zavrsilo premlacivanjem...

Mislim da nije problem u samoj kazni nego kad se kažnjava. Djeca trebaju znati pravila, ali i ta pravila moraju biti racionalna. Recimo, zabranjeno je ono što je nemoralno te ono što direktno šteti djetetu ili nekom drugome. Danas, nažalost, ima roditelja koji kažnjavaju za sve i svašta, tako da djeca u nekim situacijama što god napravila ne mogu izbjeći ljutnju (ili kaznu). Naravno, i druga (ultra-popustljiva) krajnost nije dobra. Roditelj mora biti pedagog i racionalan.

Smatraju da ne mogu bez batina naučiti djete da razlikuje dobro od lošeg, a u biti ga time uče što je loše ali ne i što je dobro. **************************************************************************************** Bilo je roditelja i prije koji su bez razloga tukli djecu. Od price nema nista,djeca su maheri ,znaju s kojim roditeljem mogu na duze staze pa kad su oba roditelja zajedno s djecom,djete koristi tog koji puno prica,a kad je djete samo s onim koji povisuje ton/-djete slusa. Mi mozemo djeci dati neke smjernice ali njihov daljni zivot odreduje drustvo u kojem se nalaze. Zalim sto sam nesposoban nauciti svoje djete da treba biti zao i da se lopovluk isplati.

postoji dob kad malo umejreno fizičko kažnjavanje (malo ga lupnuti po guzi) ima smisla. kasnije nema, i to svi znamo. ali... kako one dobre zaštiti od loših? tim lošijima se podilazi, skrivaju se njihova imena, ali se zato žrtvu napada, pritišće da ne prijavi nasilje. i tako rade svi, od ravnatelja, roditelja nasilnika, učitelja, pa do, zanimljivo, pedagoga. umjesto da se nasilnika i delikventa jednom upozori, a za drugi krivi korak udalji iz recimo razreda, mi to zataškavamo, žrtva je ona koja mora najveći teret podnijeti. pa dokle? u americi, toj mitskoj zemlji sveopćih ljudskih prava, danas djeca ubijaju roditelje, koji ih nikad nisu udarili niti im ikad išta zabranili. al zato žive u zemlji gdje se na poziv djeteta roditelje baca u zatvor. zar je tako teško delikventa udaljiti iz škole gdje je zlostavljao nekog, i prisiliti njega i njegove roditelje da potraže školu koja će ga htjeti takvog, i da će on u novom okruženju biti prisiljen ili porpaviti se, ili propasti potpuno?ž što je naš cilj, da nam generacija propadne, ili par pojedinaca kojima ionako nema pomoći, jer imaju roditelje takve i takve, jer su intelektualno ograničeni?

Ovako......... reći ću za sebe, jer nemam prava suditi o drugima... Kao klinac bio sam iznimno \"nestašno\" dijete, nikakve ali baš nikakve riječi kod mene nisu imale utjecaj, jednostavno kada bi mi mama održala prodiku i rekla kako nešto štoo sam učinio nije lijepo, bla.bla, bla...meni je u glavi bilo samo to da sam prošao bez posljedica, i nastavio po starome, otac me je istukao 5 puta u životu, svih 5 pamtim i danas, zahvalan sam mu zbog toga, da nije to učinio tko zna kakav bih čovjek postao, ........danas, nadam se da ću znati biti pravedan kao što je moj otac bio. -Nedavno mi je bio kum u posjeti sa 4 godišnjom klinkom, mala mi je kuću prevrnula naopako, svi pokušaji kuma tipa nemoj to dirati nije lijepo, u gostima si, dobit ćeš zabranu ovog i onog nisu urodili plodom....otišao sam vani po šibu, i prvu sljedeću stvar koju je dohvatila, je dobila šibom po ruci, nije to bio ni jak ni previše bolan udarac, ali što mislite je li nastavila nakon toga.....zato kažu stari \"šiba je iz raja izašla\"

S ovim što sam napisao složit će se svi koji imaju djecu, oni koji nemaju reći će drugačije kao i onaj mali dio snobova koji odgaja buduće ubojice poput ubojice Luke Ritza...dijete koje nije naučeno da postoji kazna... Osobno smatram da je okrutnije dijete \"za kaznu\" zatvoriti u sobu nego ga istući šibom po guzi...... ali moram reći da roditelje, koji svome djetetu rukom udare šamar, ili ga tuku remenom ili ne znam čim, bih kažnjavao zatvorom jer to nisu roditelji, to su monstrumi koji se iživljavaju

Za svu djecu koja su rodjena i prezivjela 1950-te, 60-te & 70-te !! Jedan od boljih mailova koji su došli na moju adresu, a zašto? Pročitajte pa će te vidjeti! (1) Prezivjeli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetis U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu “Cuvati daleko od domasaja djece” na bocicama sa lijekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 3-4 godine nismo nosili Pampers-e i pisali se u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Dijelili smo flasicu Kole sa nasim prijateljima i NITKO nije umro zbog toga Jeli smo mlijecne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kole koje su i tada bile pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI VANI

Meggi ,ti nisi odgajano dijete već -zlostavljano dijete-