“Ako se doista sjećate šezdesetih, to znači da ih nikada niste stvarno proživjeli”. Tako glasi stara dosjetka o desetljeću ispunjenom drogom, seksom, rock and rollom i ostalim opijajućim stvarima čije vam posljedice mogu ometati pamćenje želite li jednoga dana sročiti iole smisleno memoarsko štivo. Zadnji čovjek na svijetu od kojeg očekujete da se “svega sjeti” jest Keith Richards, no autobiografija “Život”, koja se u hrvatskom prijevodu napokon pojavila i na domaćem tržištu (u izdanju Profila), svjedoči da “najelegantnije ofucani roker na svijetu” ipak nije zakazao.
Grupa - to je on
Naprotiv! Iako nužno “pristrana”, knjiga je čitka, duhovito pisana (uz asistenciju starog “insajdera”, novinara Jamesa Foxa) i nakrcana najbizarnijim detaljima o autorovu životu i životu Rolling Stonesa – iako je već nakon prvih nekoliko stranica čak i najneupućenijem čitatelju jasno da razlika između njega i Stonesa zapravo ne postoji. A budući da se ključ za njihovu kolektivnu povijest nalazila u rukama tandema Micka i Keitha, u portretiranje i raspetljavanje njihova kompliciranog “volim te-mrzim te” odnosa Richards će uložiti ogroman napor. “Početkom osamdesetih Mick je postajao sve nesnosniji. Tada je postao Brenda, odnosno Njezino Veličanstvo, ili jednostavno Madam”, posprdno je zabilježio Keith na početku 12. poglavlja knjige, priznajući pjevaču i sve vrline i izjavljujući mu (toliko puta neuzvraćenu) prijateljsku ljubav.
Kako su preživjeli
Naravno, osim o Jaggeru, ženama (od Anite Palenberg koju je ukrao nasilnom kompiću Brianu Jonesu, do sadašnje supruge Patti Hansen) i o drogama – dapače, svim drogama koje uopće možete zamisliti – Keith priča o tome kako su Stonesi uspjeli nadživjeti sve svoje konkurente. No “Život” ponajviše govori o Richardsovoj neizlječivoj fascinaciji glazbom, gitarama i famoznim otvorenim gitarskim G-štimovima s pet umjesto šest žica, uz pomoć kojih je skladao većinu besmrtnih klasika Rolling Stonesa. Doista, glazba je jedini opijat koji se u njegovu životu pokazao jačim od heroina.
Sljedeće godine ta neobična glazbena banda slavi pola stoljeća boravka na rock-sceni, a petstotinjak stranica ovog bestselera razotkriva kako je do toga uopće stigla. A onaj najvažniji dojam koji ostaje u čitatelju i kada sklopi korice knjige jest i ono najvažnije: čini se kako se pišući ove memoare Keith Richards – možda jedini autentični i u životnoj praksi dokazani rock and roll odmetnik – ludo zabavljao.
Knjiga je super!Toplo preporucam!