Isforsirana i, na sreću, neispunjena krilatica Petea Townshenda i grupe The Who “nadam se da ću umrijeti prije nego što ostarim”, kakvu mogu priželjkivati samo rockerski preromantizirani klinci (ili nadobudni “manekeni mladosti” kao u blesavoj reklami za mobilnu mrežu koju smo nedavno mogli gledati u nas), ostvarena je u slučaju Ramonesa.
Biološki poremećaj
Odlaskom Tommyja Ramonea (Thomasa Erdelyja), originalnog bubnjara, ali i koproducenta ranih albuma Ramonesa, nestali su svi originalni članovi benda, prvog iz skupine vodećeg trolista punk dinosaura Sex Pistols – The Clash – Ramones koji je doživio potpuni fizički nestanak. S izuzetkom Tommyja, ostali su članovi pokošeni s jedva 50(-ak) godina. Fizički svakako prerano, a koliko je prekinuta i kreativna linija? Ramones su sve svoje najznačajnije albume snimili u samo pet godina, između 1976. i 1981. godine. U tom su razdoblju snimili šest odreda sjajnih studijskih albuma (“Ramones”, “Leave Home”, “Rocket To Russia”, “End Of The Century”, Pleasant Dreams”) i čudesno furiozan live album (“It’s Alive”). Ušli su i u Kuću slavnih Rock’n’rolla 2002. godine, ali dojam je da su uvijek ostali na određeni način po strani. Danas nesumnjivo imaju velik utjecaj kod određene vrste publike i osobito kod određenih krugova glazbenika (pitanje je, na primjer, kako bi bez Ramonesa izgledala karijera Gobca), ali nikada nisu doživjeli primjeren komercijalni i srednjostrujaški statusni značaj. Izgledom i stavom, Ramones su više od svih drugih punk rokera bili ono što bismo danas mogli nazivati boy-bendom, odnosno njihovom antitezom: od toga da su svi uzeli isto prezime i neko vrijeme zavlačili svijet da su braća, do specifičnih frizura (naravno, prozvanih “ramonesice”, što je sinonim za duge kose s odrezanim šiškama ili prilagođena varijanta “brianjonesice”), identičnog outfita koji je obuhvaćao kožne jakne i poderane traperice. Glazbeni im se stil sastojao od zaraznih vokalnih linija ili “poklika” po uzoru na soul i tričave bubble-gum melodije ispod kojega je stajao jednostavni složenac izvučen iz hard i heavy rock baze: žestoka gitara, bas, bubanj koji, umjesto da se nadopunjuju, vjerno prate jedan drugoga.
One-two-three-four!
Mehanizam se pokreće na specifični poklik “one-two-three-four”, bez gitarskih solaža i drugih “nepotrebnih elemenata”. S godinama se glazbeni stil pokazao previše skučenim, a možda je naprosto nestalo pravog nadahnuća, pa se počelo brljaviti stilovima i produkcijom, tako da ništa što je bend radio nakon 1981., ili njegovi članovi samostalno, nije dostizalo originalnost ranih albuma. No, albumi koji su ostali promijenili su glazbu a da to bendu i nije bila neka namjera. Jer, oni su samo htjeli biti pop rock bend i zvučati kao Bay City Rollers.
>> Ramones - ipak puno više od tri akorda i četiri jakne
