Skočiti na prvo mjesto TripAdvisora samo dva mjeseca nakon otvaranja nije lako, ali dubrovačkom Muzeju crvene povijesti uspjelo je kao od šale. I to usprkos činjenici da ih još nema ni na službenim stranicama Turističke zajednice Dubrovnika na kojoj upućuju na 18 gradskih muzeja
– Za mjesec dana skupili smo komentara kao neki muzeji u Hrvatskoj za godinu dana – rekao je Hini Krešo Glavinić, jedan od petero mladih koji su otvorili muzej u suterenu Tvornice ugljenografitnih proizvoda (TUP), nekad najuspješnijeg socijalističkog pogona u Dubrovniku, koji danas živi od masovnog turizma, a proizvodnje je neusporedivo manje. Muzej je smješten neposredno do bloka dominikanskog samostana i Župe Svetoga Križa, koji datira iz 16. stoljeća. Na stranicama Župe Sv. Križa ističu da su komunisti po dolasku na vlast uzurpirali dio samostana i uselili stanare u krilo koje još nije vraćeno redovnicima. To je jasan znak da se “crvena povijest” u Muzeju najbližem susjedstvu još ne smatra materijalom za kulturnu povijest, nego više ljutim političkim neprijateljem.
Međutim, osnivače muzeja rođene usred ratnih devedesetih na otvaranje muzeja nije potaknula jugonostalgija, nego svijest o ogromnom kapitalu kolektivnog sjećanja koje se zbog ratnih trauma dugo smatralo nepopularnim. Slični muzeji od Rusije do Njemačke svake godine privlače milijune posjetitelja i postali su sastavni dio kulturne ponude najvećih svjetskih gradova, a štafetu sada preuzimaju i naši muzealci.
