Zagreb pod zvijezdama: Kad glazba oživi povijest, a kralj Tomislav progovori

Gospođa recenzentica je ili na "nečemu" ili je ovo plaćeni oglas, jer nema veze s onim što se moglo čuti i vidjeti na Tomislavcu jučer. Oratorij je bio bombastično, pompozno smeće. Počeo je s klimaksom i u klimaksu je ostaoo do kraja. Sve je bilo jednostavno preglasno, bez ikakvih nijansi. Orkestru i zboru su se dionice preklapale, pa su se iz petnih žila nadmetali za pažnju - ali nijedan nije mogao doći do izražaja od solista na klaviru (autor, Meštrović) koji je kao mahniti orangutan skakao i lupao po tipkama. Njegovo nedjelo je idejno i kompozicijski jako klišeizirano, neinspirirano i repetitivno, od ritmova do melodijskih fraza (zato ga je i morao kompenzirati scenskom mahnitošću). Nalikuje na podlogu nekog filmskog epa u momentu vrhunca napetosti - ali rastegnutog na nepodnošljivih sat vremena. Bilo je nešto tiše tek u momentima kad Dragan Despot izgovara tekst naracije koji budi susramlje, jer kao da ga je pisalo dijete u petom razredu osnovne. Ni libreto nije bio previše dubokouman: uglavnom se sastojao od uzvikivanja imena "To-mis-lav!" - jedno 250 puta. Sve je bilo praćeno video zidom koji je bio mješavina jeftinog 3D-a i isječaka iz serije "Hrvatski kraljevi", koji su bili mahom neprimjereni, te posve neusklađeni s muzikom i naracijom. Tužno je da je na ovaj "događaj" došlo daleko više ljudi nego neki od daleko kvalitetnijih koncerata prethodnih dana. Falši nacionalizam se očito i dalje dobro prodaje u 'Rvackoj.