Vjeruju li biskupi u sotonu?

Charles Baudelaire reče: „Najveće lukavstvo đavla jest u tome da nas uvjeri da ne postoji“. A Bog želi i može „spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze“. Nek je zato slava i hvala Ocu i Sinu sa Svetim Duhom! Bog je sposoban obasjati nas koji „prebivamo u tami i sjeni smrtnoj“ i „upraviti korake naše na put mira“.

Tko želi čuti pravi gregorijanski koral, neće slušati ovu pop-grupu, već će otići u neku crkvu i u autentičnom ambijentu doživjeti njezinu svetost i sklad. Može i nabaviti CD „Chant – Music for Paradise“ koji je bio svjetska uspješnica, a izdali su ga redovnici cisterciti iz cvjetajućeg samostana Heiligenkreuz koji se nalazi u blizini Beča, u samoj Bečkoj šumi.

ja virujen u sotonu isto toliko koliko virujen u ono šta ti isti biskupi propagiraju.

Lijepo je pročitati čovjeka koji jasno obradi temu. I, koji na razgovjetan način ukaže ljudima na neke stvari koje \"jesu\" ili koje \"nisu\" ono pravo. Osobno, slušao sam nekoliko obrada rock pjesama i ne zvuče loše. Čak i bolje od nekadašnje \"Enigme\". Ali... daleko je to od pravog gregorijanskog pjevanja. No, ni prvi niti zadnji koji će se pokušati \"reklamirati\" i \"šlepati\" uz neki ozbiljan i trajan glazbeni stil.

Šta autor poručuje? Očito zanesen prijateljicinim negodovanjem zbog priopćenja koje eto ispade da i nije, a je, no autoru je rekla kazala da nije, ili možda je? I onda prava tema, a to je da crkva ne valja a biskup je ionako na zubu i jutarnjeg i svih medija koji propagiraju Sotonin put, a nevjeruju da postoji, al svejedno je autor tu da nas nauči da postoji i da je upravo u tim istim svećenicima koji izdaše priopćenje, ili možda nisu ili jesu, ii nisu...? Vrlo jadno novinarstvo, iznošenje vlastitih frustracija u plitkom firmatu, bez jasnih temelja ali sa jasnim ciljem.

Vjeruju li biskupi u sotonu? Pravo je pitanje vjeruju li biskupi pedofili u svog boga jedinoga?

Iz krila Crkve se rodilo gregorijansko pjevanje i u Crkvi živi. I tko je sad kompetentniji da je ocjenjuje, uključivši i njenu duhovnu i glazbenu komponentu? Ta ista Crkva ili prijateljica gospođe novinarke?

Ispravak: Iz krila Crkve se rodilo gregorijansko pjevanje i u Crkvi živi. I tko je sad kompetentniji da ga ocjenjuje, uključivši i njegovu duhovnu i glazbenu komponentu? Ta ista Crkva ili prijateljica gospođe novinarke?

Autorica članka puše u istu trubu koju smo slušali dugo nakon 45te: „Opasnost od politizacije Crkve!“. Iza ovog pokliča stoji u stvari težnja za istiskivanjem Crkve iz javnosti. Istiskivanje Crkve iz javnog prostora uvijek pogoduje onima kojima dobro ne ležii na srcu, kako smo i suviše bolno iskusili na svojoj koži. Tko, osim snaga zla, ima interesa istisnuti iz javnosti npr. socijalna nastojanja Crkve, poput gibanja potaknutog enciklikom „Rerum novarum“ pape Lava XIII, ili impulsa poteklih objavljivanjem enciklike „Centesimus anus“ pape Ivana Pavla II? Evo upravo ovih dana traje upravo povijesni Peti socijalni tjedan, nastavljajući kontinuitet Socijalnih tjedana od kojih je posljednji bio prije 71 godinu, sa željom Crkve da probudi novu socijalnu nadu za tolike skupine u Hrvatskoj, a osobito za siromašne, izrabljivane i na rub društva i egzistencije potisnute hrvatske grašane. Tjedan ima šansu postati začetnikom konkretno ostvarene socijalne misli Crkve u hrvatskom izranjenom društvu.