Trešnjevački Srednjaci, jedno od najprepoznatljivijih modernističkih naselja u Zagrebu, ponovno su dospjeli u središte pažnje zahvaljujući istraživačko-izložbenom projektu umjetnice Maje Marković i povjesničarke umjetnosti Lidije Butković Mićin. Fokus njihovog zajedničkog rada su tri tornja u Ulici braće Domany – upečatljive stambene zgrade koje je projektirala arhitektica Stanka Kovačić in der Muehlen, danas simboli jedne epohe, ali i živoga urbanog tkiva grada.
Autorice su, svaka svojim metodama i senzibilitetom, istražile kako arhitektura tornjeva oblikuje svakodnevicu njihovih stanovnika, ali i kako se ta svakodnevica reflektira u samim zgradama. Butković Mićin, polazeći od arhivske i povijesne građe, detaljno sagledava nastanak naselja nakon velike poplave te ambicije modernističke stanogradnje sredinom 20. stoljeća. Marković, s druge strane, u galerijskom prostoru tretira tornjeve kao skulpturalne, gotovo ikonografske forme – daje im volumen, vrijeme i zvuk, stvarajući atmosferu koja nadilazi njihovu funkcionalnu ulogu.
U svom tekstu, Butković Mićin podsjeća da je Zagreb u drugoj polovici prošlog stoljeća prolazio kroz razdoblje intenzivne modernizacije, u kojem je stambena politika bila sredstvo urbanog oblikovanja i društvenog optimizma. “Tornjevi u Srednjacima nastali su kao arhitektonski eksperiment i prostorni orijentiri”, piše, “u trenutku kada je vertikalnost postala sinonim urbanosti, a činilo se da se bolji život može projektirati u tlocrtima, pročeljima i kolektivnim prostorima.” Izložba tako postaje i pogled na susret dvaju gradova – tradicionalne Trešnjevke i modernističkog Zagreba budućnosti.
U širem kontekstu, projekt se naslanja na suvremene rasprave o stambenoj krizi i ponovnom zanimanju za modele socijalnog stanovanja. Analiza prošlih iskustava – od projektiranja do održavanja visokih naselja – danas je dragocjena za razmišljanja o budućim politikama stanogradnje. Tornjevi Srednjaka, kao arhitektonski, društveni i simbolički dokumenti, nude prostor za propitivanje što zajedničko stanovanje znači suvremenom Zagrebu te kako je moguće iznova promišljati ideju urbanog napretka.
Izložba, kurirana i producirana u suradnji Ane Kutleše i Maje Blažević, uključuje radove i stručne doprinose suradnika: Tomislava Paviše (zračna fotografija i izrada objekata), Mihaela Gibe (zvuk), Ivana Jakića i Ivana Kuharića (tehnička realizacija), Eme Vuković (dizajn postava), Nikole Križanca (vizual i plakat) te Luke Matića (svjetlo).
Otvori KEKS Pay
