Mladen Zatezalo na čelu je izdavačke kuće VBZ od sredine 2014. godine, kada je iznenada umro njezin osnivač Boško Zatezalo. Trideseti rođendan jedne od najuspješnijih i najprisutnijih hrvatskih izdavačkih kuća obilježen je trodnevnim festivalom knjiga i autora koji se održavao u Vintage Industrial Baru u Zagrebu, a na kojem su gostovali Marina Šur Puhlovski, Marinko Koščec, Drago Glamuzina, Vedrana Rudan...
VBZ proslavio je trideseti rođendan zagrebačkim Festivalom knjiga i autora. Je li to jednokratan festival?
Zamislili smo ga kao rođendansku proslavu. Druženje s našim autorima i njihovim novim naslovima. S obzirom na to da gotovo godinu dana nije bilo promocija, odlučili smo na njemu prezentirati dio toga što smo u tih godinu dana radili.
Nakon malog zastoja, ponovno imate desetak knjižara. Koliko su one važne za vaše poslovanje?
Trenutačno imamo deset otvorenih knjižara, a do kraja godine u planu su još dvije, po jedna u Rijeci i Zagrebu. Knjižare su nam važne za stabilnost i mogućnost da dugoročno planiramo. U situaciji kada je bila kriza u Tisku i Algoritam MK-u, one su bile garancija da naši zaposlenici ne moraju strahovati što će se dogoditi s tvrtkom.
Vi ste među izdavačima koji objavljuju najširu lepezu knjiga. Što se najbolje prodaje?
Istina. Trudimo se biti izdavač za cijelu obitelj. Imamo široko postavljen izdavački plan. Objavljujemo žanrovsku literaturu, publicistiku, duhovnu literaturu, knjige iz samopomoći, dječje knjige, slikovnice, poeziju, poneki strip i, naravno, lijepu književnost, domaću i stranu. Najbolje prodajemo romane domaćih autora i prijevodnu žanrovsku literaturu.
Koliko vam znače natječaji Europske unije za poticanje izdavaštva na koje se redovito javljate i na kojima postižete sjajne rezultate?
Od samog početka prijavljujemo se na natječaje i uistinu postižemo dobre rezultate. Po meni važno je dobro osmisliti projekt, pratiti trendove i biti kreativan. V.B.Z. je prvi u Hrvatskoj aplicirao na trogodišnji natječaj Europske unije (i prošao na njemu) u sklopu programa Kreativna Europa. Te 2014. godine išli smo s projektom “Europom u 30 knjiga”, u sklopu kojeg smo u sljedeće tri godine objavili 30 sjajnih naslova prevedenih s “malih” europskih jezika. Prevodili smo s nizozemskog, grčkog, slovačkog, albanskog, turskog, islandskog, norveškog, češkog, bugarskog, poljskog, katalonskog jezika… Trenutačno smo na polovici treće godine projekta “Na margini”, koji obuhvaća objavljivanje i promociju 30 književnih djela uglavnom manje zastupljenih književnih vrsta kao što su npr. grafički romani, poezija ili kratke priče. Također, u sklopu tog projekta preveli smo na engleski i njemački naslove Ivice Prtenjače, Marine Šur Puhlovski i Olje Knežević te u suradnji s partnerima u Velikoj Britaniji i Njemačkoj osigurali distribuciju na tim tržištima. Ovaj uvod bio je neophodan da bi približio činjenicu da se u sklopu EU projekata uglavnom objavljuju naslovi koji nisu pretjerano komercijalni, a velike su literarne vrijednosti. Vjerujem da neki naslovi koje smo objavili uz potporu EU nikada ne bi bili objavljeni na hrvatskom jeziku da nisu bili sufinancirani.
Unatoč svim mogućim krizama niste smanjili novčani iznos od 100.000 kuna za najbolji neobjavljeni roman. Kako ta nagrada opstaje?
Moj je otac jako vjerovao u Nagradu za najbolji neobjavljeni roman, a vjerujem i ja. Gledam na to kao oblik V.B.Z.-ova doprinosa poticanju interesa za pisanje, gleda se isključivo kvaliteta teksta. Naša je nagrada jedina u regiji gdje svi sudionici prijavljuju svoje romane pod šifrom i žiri ne zna čita li i ocjenjuje knjigu već etabliranog autora s puno “utakmica u peru” ili se radi o prvoj knjizi mladog autora. Sve do trenutka kada dođemo kod javnog bilježnika otvoriti omotnicu sa šifrom i saznamo o kome se radi. Budući da nagradu prati veliki publicitet, jednim dijelom i zbog samog iznosa nagrade, smatram da bi se smanjivanjem nagradnog fonda izgubio taj WOW efekt. A financiranje, financiranje je izazovno, trudimo se pronaći sponzore. Nekad imamo više sreće, a nekad manje… do sada su projekt financijski podržali po dvije godine Večernji list i Tisak, ostale godine iznos nagrade financirao je sam V.B.Z. Valjda smo tvrdoglavi i pomalo ludi...
U Hrvatsku ste svojedobno doveli i jednog Franzena. Možemo li uskoro očekivati slična imena?
Nije lako dovesti autora koji je velika “faca”, svjetska zvijezda. Ne zato što su oni jako zahtjevni, dapače većina su izuzetno jednostavni i skromni, nego zato što im je raspored bukiran čak i godinama unaprijed. U ovih 30 godina posjetili su nas Franzen, Coelho, Lapidus, Sjon, Neale Donald Walsch i mnogi drugi. Lani je bio Dan Brown, no mislim da smo imali sreće što je glazbu za njegov projekt slikovnice “Divlja simfonija” snimao sa Zagrebačkom filharmonijom. Još uvijek traje ta nesretna pandemija i teško je reći kada će autori početi ponovno putovati. Mi ćemo ih sigurno i dalje pozivati i nadati se posjetu još poneke “velike face”.
I vaš riječki Vrisak ima lijepu reputaciju. No znači li to da danas izdavači moraju raditi na više fronti kako bi popularizirali svoje knjige i autore?
Hvala! Trudimo se, velik je to posao, zahtijeva puno vremena i dobru organizaciju. Smatram da su književni festivali, radionice i tribine izuzetno važni za poticanje i popularizaciju čitanja. To su mjesta na kojima vlada neka drukčija vibra. Pisci i čitatelji se upoznaju, razgovaraju, druže se, rađaju se neke nove ideje… Moram napomenuti da vRIsak nije festival na kojem sudjeluju samo V.B.Z.-ovi autori. Trudimo se riječkoj publici, jednom godišnje, pokazati što je aktualno u književnom svijetu i omogućiti im da se u 6-7 festivalskih dana susretnu s 40-ak domaćih, regionalnih i stranih autora.
Naslijedili ste obiteljsku tvrtku nakon iznenadne smrti oca Boška. Koliko su njegove vizije i danas prisutne u VBZ-u?
Tata je bio vizionar u pravom smislu te riječi. Njegov entuzijazam doveo je V.B.Z. do pozicije na kojoj je sada. Ja se trudim to ne pokvariti previše.
