Što je cenzura i u kojim se sve oblicima pojavljuje u vizualnim umjetnostima? Je li 1989. godina točka oštrog reza represije i zabrane umjetničkog izražavanja? Postoji li cenzura u suvremenoj vizualnoj produkciji? Pitanja su to na koja pokušava odgovoriti kustoski projekt “Tajne izložbe” osmišljen kao šest skupnih jednovečenjih izložbi domaćih i inozemnih umjetnika, postavljenih na tajnim lokacijama u nekoliko privatnih zagrebačkih stanova.
Projekt koji u središte interesa smješta tri različite vrste cenzure, ideološku, izravnu i metaforičku, i okuplja kustose i umjetnike koji su na njih u svom radu naišli jučer je zakoračio su svoju drugu fazu. Druga tajna izložba, koju je Večernji list unatoč tajnosti imao prilike popratiti, u stanu / galeriji u Gajevoj 2a pred nasumično je odabranom publikom okupila djela Mladena Stilinovića, Ivana Fijolića i Marka Pašalića te otkrila dio onoga što će javnosti biti prikazano tek na završnoj izložbi u SC-u u ožujku.
Unatoč nesumnjivoj originalnosti autorske ideje, ne možemo se oteti dojmu da tajnost i recipijentska ekskluzivnost “Tajnih izložbi” pomalo priziva elitizam, a postavljanje izložbe dostupne tek uskom krugu ljudi i samo postaje oblik cenzure.
