Ljeto 2021., ljeto u kojem koronavirus i dalje ozbiljno prijeti cijelom svijetu. Na sreću, u hrvatskoj kulturi ipak se uspijevaju održati najvažniji festivali – Dubrovačke ljetne igre i Splitsko ljeto. Ipak, za većinu glumaca, baš kao i za sve izvedbene umjetnike, agonija nenastupanja i otkazivanja nastupa se nastavlja.
Baš zbog toga izuzetno je važno gostovanje zagrebačke Akademije dramske umjetnosti u Veneciji, najvažnijem europskom studentskom festivalu – Venice Open Stageu. Na put kreće klasa profesora Kreše Dolenčića, s ispitnom predstavom “Tartuffe”, a on sam o ovom važnom gostovanju kaže: “Ma ja sam tu tek kofer.”
– Odlično se zavrtjela ova predstava s ADU. Moji su studenti s njom gostovali i na Ljetnim noćima Teatra Exit, a za ispitnu predstavu zaista je odlično to što su je uspjeli odigrati petnaestak puta. Sada još s njom idu i na gostovanje izvan granica naše zemlje – objašnjava Krešo Dolenčić.
Njemu je to druga klasa studenata koju s ADU ispraća s ovim najvećim Molièreovim djelom, nakon što je studentska produkcija “Tartuffea” u njegovoj režiji iz 2014. godine javnosti predstavila generaciju novih glumaca, među kojima su bili Adrian Pezdirc, Dado Ćosić, Anđela Ramljak i Hrvojka Begović, i već su tog ljeta s njom gostovali i na Splitskom ljetu i na Dubrovačkim ljetnim igrama. No bio je to neki sasvim drukčiji “Tartuffe”.
Predstava koja putuje u Veneciju djelo je dramaturga Mihovila Rismondoa (mentori Tomislav Zajec i Lada Kaštela), u režiji Kreše Dolenčića, kojem je asistirao Dado Ćosić, a koja priči o jednom od najvećih hulja i negativaca iz dramskog pisma prilazi s posve novog gledišta. Ovog puta “Tartuffe” nije komedija i zapravo propituje članove obitelji u koju se Tartuffe uvukao. Mi bismo danas rekli kako Molière prikazuje rasulo disfunkcionalne obitelji u kojoj glavno pitanje glasi: čime bi se ti ljudi uopće bavili u međusobnim odnosima da im se u dom nije uvukao neželjeni gost i pokvarenjak?
U predstavi igraju: Danijela Evđenić, Rok Juričić, Rea Kamenski-Bačun, Toma Medvešek, Dea Presečki, Eugen Stjepan Višić te kao gosti: Matej Đurđević i Iva Šimić-Šakoronja. Za sve njih mogućnost susreta kolega iz cijele Europe, a na festivalu u Veneciji ne sudjeluju samo studenti dramskih akademija nego i oni iz glazbenih i likovnih akademija, znači ne samo novo izvedbeno iskustvo nego i mogućnost stvaranja kontakata koji će im i te kako dobro doći u budućnosti.
Javnost često posve krivo percipira ispitne predstave, doživljava ih tek kao neku vrstu studentske vježbe. One to, naravno, i jesu, ali su i put u profesionalni život mladih glumaca. Tako je, primjerice, nakon “Tartuffea,” Dolenčić namijenio Dei Presečki naslovnu ulogu u predstavi “Matijaš Grabancijaš Dijak” Tituša Brezovačkog, koja je nedavno premijerno izvedena u HNK Varaždin. I upravo je njena uloga posebno primijećena i pohvaljena u ovom klasiku koji slovi kao jedan od najintrigantnijih tekstova starije kajkavske drame.
A sam Krešo Dolenčić nakon Venecije će na odmor:
– Već nekoliko zadnjih godina uspijevam ne raditi ljeti, barem ne u kolovozu. I zaista mi treba taj odmor, jer već na jesen čeka me nova predstava u Kerempuhu, slijedi nova suradnja s Muzičkom akademijom i tako sve, ubrzanim tempom, do sljedećeg ljeta.
