Kako se polako bliži dodjela najvećih filmskih nagrada, valja pogledati ili podsjetiti se svih nominiranih u ključnim kategorijama. Jedna od zanimljivijih kategorija svakako je i ona za najbolji strani film. Iako je favorit "Zona interesa", ni za njemačkog kandidata utrka za zlatni kipić uopće nije izgubljena (kao kod nekih drugih u toj kategoriji). "Zakon zbornice" zaigrao je i na Zagreb Film Festivalu, a poslije i u nezavisnim kinima diljem države. Riječ je o školskoj drami koja izgleda kao unaprijeđena verzija "naše" "Zbornice". I to čak ne unaprijeđena u smislu kvalitete, jer "Zbornica" Sonje Tarokić zasigurno je jedan od najboljih hrvatskih filmova.
I u njemačkoj se "Zbornici", kao i u hrvatskoj, događaju brojni šumovi u komunikaciji, drame, nevjerojatne scene u kojima je prikazana sva bespomoćnost prosvjetnih djelatnika i stresovi koji razbijaju iluzije o tome (ako ih je ikad i bilo) da je rad u školstvu pjesma. "Zakon zbornice" u središte priče stavlja novopridošlu profesoricu Carlu. U školi se brzo nakon njezina dolaska počnu događati krađe, a ona se odluči baciti u istražiteljske vode. Situaciju dodatno otežava multikulturalnost i miješani nacionalni sastav i razreda i nastavnog kolektiva. "Otežava" jer se mora ostati politički korektan, a s druge strane učenička netrpeljivost proizašla iz tih i sličnih razloga nožem se može rezati. Carla je inače idealistična u svom pedagoškom zvanju i, iako su neke nepravde očite, a učinjena zla, konkretno od učenika prema njoj, i više nego jasna, ona i dalje ustraje u ideji da ne smije odustati od pojedinca. Gotovo da se slijepo vodi spasiteljskom krilaticom da je važnije vratiti jedno izgubljeno janje u stado nego se baviti s preostalih 99. I to bi bio, i jest, lijep prikaz nastavnice kojoj je zanimanje ujedno i poziv.
Međutim, "Zakon zbornice" daleko je od idealističnog i mirnog portreta prosvjetnih radnika. Paralelno s prikazom Carline posvećenosti radu, događaju se situacije koje su, zbog količine stresa koje donose prosvjetnim djelatnicima, gotovo nevjerojatne. Tijekom cijelog filma iznimno važnu ulogu ima i glazba, koja uspijeva, a da ne postoji ijedna žanrovska karakteristika horora, od ovog filma učiniti pravi horor. Realnost situacija kojima je izložena Carla, a koje su ništa drugo doli potencijalno ogledalo stvarnosti, malo koga neće proganjati i nakon gledanja filma. Osim sjajne glume, posebice likova plahe Carle i problematičnog dječaka Oscara, atmosfera filma takva je da se čini kao da se sjedi na iglama tijekom cijelog gledanja. Hoće li doći do najstrašnijeg mogućeg scenarija kakvi svako toliko preplave novine i portale ili će strpljenje i vjera u izgubljenog pojedinca ipak pobijediti, do samog kraja neće biti jasno. Uzbudljiv i strašan film koji je svakom minutom zaslužio nominaciju za Oscar.
