U Zagrebu je predstavljena knjiga „Pisma iz Hrvatske, život je putovanje“. Autorica knjige je novinarka Marijana Šundov, kojoj je ovo druga knjiga putopisa. Kako sam naslov knjige kaže autorica piše o gradovima i krajevima koje je posjetila, ovaj put u Hrvatskoj, jer prva knjiga je zbirka putopisa iz Belgije ("Pisma iz Belgije“) gdje je jedno vrijeme živjela.
Na 290 stranica u 65 posebnih priča autorica daje svoje viđenje Zagreba, Splita, Osijeka, Šibenika, Zadra, Trogira, Čakovca, Bjelovara, Dubrovnika, Virovitice, Opatije, Vukovara i mnogih drugih gradova i ne samo njih nego i otoka poput Visa, Raba, Mljeta, Lokruma, Lopuda te Plitvičkih jezera, Maksimira. Čitatelji mogu doznati i što čuvaju ruševine Salone, drevnog Cetina, Ozlja ili kliške tvrđave.
Autorica opisuje doživljenu atmosferu kao primjerice u reportaži o Dubrovniku: „ ulice svakog ljeta, pogotovo tijekom ljetnjeg festivala, preplave razni umjetnici, pjevači, svirači, glumci, plesači, žongleri, gutači vatre, slikari...Gradski trgovi postaju pozornice i umjetnički ateljei. Ulice su već odavno postale terase kafića i restorana. U zraku mješavina aromatičnih mirisa ribe, kolača, svježe kave, čuje se glazba, ali i različiti svjetski jezici...“
Svaki putopis je cjelovita priča za sebe i svaki sadrži autoričino promišljanje o određenim društvenim pojavama i životnim istinama. Tako u priči o nastanku Zagreba i susjedskim svađama između Kaptola i Gradeca na što sjećanje budi ime Ulice Krvavi most, autorica piše: „ Osmijeh izaziva osmijeh. Ne zaboravimo onaj drugi čovjek je poput nas. Narodna mudrost kaže kako dobar susjed blizu više vrijedi nego brat koji je daleko. Treba sići sa svoga brijega baš kao što su napravili građani Kaptola i Gradeca i oblikovali današnji Zagreb.“
Knjiga sadrži mnoštvo interesantnih, više ili manje poznatih informacija iz bliže i dalje povijesti poput one kako su nastale zagrebačke stube, koliko je stara sfinga na splitskom Peristilu, kada je i kako sagrađena osječka Tvrđa, kako su građene dubrovačke zidine i zašto su nejednake debljine te kako je u vremenima Srednjeg vijeka funkcioniralo dubrovačko sirotište za neželjenu djecu, ali i što je to leptirov efekt. Čitatelji mogu doznati i koje su istarske delicije, što se jede tijekom Rapske fjere, a što na putu za Plitvička jezera, kako se radi međimurska gibanica te što je to rudarska greblica.
U Pismima iz Hrvatske, život je putovanje“ autorica poziva čitatelje da zastanu pogledaju svijet oko sebe, ali i u samog sebe jer „ život je putovanje. Na svom životnom putovanju, piše kako nismo sami, putujemo s drugim ljudima. „Učimo od drugih ljudi. Tražimo odgovore. Od čega smo sazidani. Što nas čeka na kraju puta“...
U tekstu „Novi dvori bana Jelačića – svjedočanstvo vremena“ autorica piše: „Razmišljam o ljudima koji su tu živjeli, o velikom banu i njegovom životu. O, burnim vremenima, iako su svaka vremena burna, čovjeku se uvijek suočiti s materijalnim svijetom, prolaznošću, bolesti, patnjom i smrću. Svaki čovjek nalazi svoj odgovor na te izazove...“
Knjiga ima niz asocijacija na Domovinski rat, koji je s obitelji i sama neposredno doživjela. Putopisi su ilustrirani fotografijama same autorice.
