Sezonu 2020./21. Satiričko kazalište Kerempuh pamtit će po održavanju dva svoja festivala. S jednim su započeli sezonu, s drugim ga zatvaraju. Zbog epidemioloških razloga prošlogodišnji Dani satire odgađani su sve do rujna, kada su se uspjeli održati, ali samo kao hrvatski, a ne međunarodni festival jer pandemija tada jednostavno nije dozvolila strana gostovanja. Na sreću, kako koronavirus napokon popušta svoj stisak, 45. Dani satire Fadila Hadžića vratili su se u svoj uobičajeni, lipanjski termin, ali i još važnije – okupili kazališta iz regije te tako opravdali ugled jednog od najutjecajnijih festivala. Izbornica Jelena Kovačić odabrala je 14 predstava te se Dani satire održavaju od 4. do 26. lipnja. I baš kao što je na otvaranju festivala rekao ravnatelj Kerempuha Roman Šušković Stipanović, zaista treba zahvaliti svim glumcima i svim kazališnim ljudima što i u ovim teškim okolnostima kazalište živi. Možda i najbolja zahvala svima njima činjenica je da se u Kerempuhu ponovno glasno čuje pljesak publike jer po najnovijim epidemiološkim mjerama u dvorani smije biti 149 ljudi, a upravo su i prve predstave festivala bile “dupkom” pune.
Dane satire su otvorili gosti iz BiH, Hrvatsko narodno kazalište u Mostaru, Narodno pozorište u Mostaru i Studio za izvedbene umjetnosti Mostar, okupljeni u predstavi “Identitluk“, autorskom projektu redateljice Tanje Miletić Oručević i ansambla predstave, koja je nastala po motivima knjige “U ime identiteta“ Amina Maaloufa. Zanimljiv koncept zagrebačku je publiku (neugodno) iznenadio potresom koji zadesi junake predstave i koji vodi ka raspletu priče, ali i donio saznanje da smo mi u Hrvatskoj još i dobro prošli u svojim vječnim potragama od ustaša do partizana i nazad, jer u bliskom nam susjedstvu te iste priče imaju mnogo više rukavaca i zlokobnije zvuče. Ali i nudi obilje razloga za smijeh na vlastiti račun.
Druge večer festivala pripala je gostima iz Beograda, Ateljeu 212, za čije se predstave u Zagrebu uvijek traži karta više. Ovog puta očekivanja su bila to veća jer smo u najnovijem djelu Nikolaja Koljade “Lažljivica“, u režiji Stefana Sablića, vidjeli dvije glumačke veteranke – Goricu Popović i Jelisavetu Seku Sablić. Gorka priča o muzeju u kojem se čuvaju nikome potrebni ostaci prošlih vremena, a u kojem gledatelji sreću dvije stare žene, također nikome potrebne, poligon je za glumačke bravure koje je zagrebačka publika nagradila dugim pljeskom.
I stoga bi parafraza rečenice iz predstave: “Pakao je prazan, svi zločinci su ovdje“, u ovom slučaju mogla glasiti: “Pakao je prazan, svi željni smijeha su u Kerempuhu.“ Stoga ne propustite i taj povratak u normalu i smijte se na vlastiti račun.
