Ponekad slučajnost gurne čovjeka tamo kamo se ni najmanje ne nada. Upravo takva slučajnost, zbog preklapanja premijernih termina u zagrebačkim kazalištima, uvjetovala je pretpremijeru Amatera. Prvi se put komad pred publikom u peščeničkom KNAP-u igrao baš te posljednje večeri dok je njegov redatelj Petar Veček još bio živ. Teško bolestan, ali živ. Premijera u subotu poklopila se s danom njegove smrti i prigušila smijeh od kojeg je još večer prije odjekivalo kazalište.
Prvi hrvatski pornić
Za taj su smijeh podjednako “krivi” svi uključeni u Amatere. Tekst Borivoja Radakovića opako se sprda s našom svakidašnjicom u kojoj neke žene nose broševe, a oni na dnu iz očaja odluče snimiti prvi hrvatski pornić kako bi se domogli nekog novca. Idejni tvorci pornića: vodoinstalater – papučar i blagajnik – očajnik za svoj pothvat angažiraju damu iz oglasa i lokalnog dečka s odgovarajućom alatkom za taj posao, naravno blago retardiranog. Analiza muške ideje da netko kome je Bog (geni, sreća, slučajnost – kako vam drago) tamo dolje dao previše, negdje drugdje mora gadno svesti račune i nešto uzeti, sada bi nas daleko odvela, ali upravo je Vili Matula u ulozi Kuke pokretačka snaga na samoj pozornici. U ulogu potencijalne, unaprijed osuđene na neuspjeh pornozvijezde uspio je unijeti duh dječje naivnosti i tako dočarati tipa koji porniće – baš kao i život u cjelini – samo gleda.
Društvena golotinja
A takvih je u ova zla vremena sve više oko nas, što dobro znaju i Radaković i Veček, jer ovo nije priča o tjelesnoj nego duhovnoj, duševnoj i društvenoj golotinji. I zato je smijeh koji uz Matulu izazivaju Goran Grgić (blagajnik) i Ranko Zidarić (vodoinstalater), zajedno s Petrom Dugandžić (Stela) onaj smijeh nad kojim bi svi trebali plakati.
E stvarno je Radaković orginalan, gledal je film Zack and Miri Make a Porno i napisal hrvatsku verziju. LOL