Slučaj Johnnyja Štulića ili što činiti kad se nekadašnji heroji razotkriju kao primitivci?

Znači dok štulić i ostali zombiji pljuju po Hrvatskoj je u redu, kad se dotaknu žena, nastaje problem i posljedično burne reakcije, gdje se sve odjednom što je bilo "simpatično" gubi. Gotovo nikada mu se nije ništa zamjerilo, kao i dodvoravanje čedosu kusturici, koliko god oni pljuvali po nama i državi. Ono što pozdravljam kod tog frajera, osim poneke davne pjesme, je što je otišao iz države koju perzire, kamo sreće da i ostali sa sličnim stavovima krenu za njim.

Snježana je iz iste, da ne kažem što, kao i Štulić, tako da nema tu neke razlike.

O čemu vi i o kome raspravljate..? Totalno nebitno.

Ti samo budi dovoljno daleko.....

Dok je napadao Hrvatsku bio je simpatičan ,nestašan i pomalo na svoju ruku. Ali kad je napao S.B. tad je postao neprihvatljiv, primitivac i šovinist.

Višnja iz pjesme je iz Sopnice, Mandrakova žena i nema veze sa Snježanom Banović.

Bezveze...Ako on smatra da mu nije bila ljubav nego samo pratilja,komad ili što već,to je njegovo pravo.Čini mi se da se ivdje ženska uzj..la što mu ipak nije bila ljubav života

Tko je ovdje primitivac?

Nastavak komentara: A oni koji uporno i dalje ušićare koji dinar, pardon, kunu, pardon, euro na račun sjećanja na njega (ne mislim ovaj put na Banović), a nitko ih ne tjera pratiti ga igdje i slušati njegove "neslušljive" uratke, moraju računati na "primitivčev" odaziv, tako da u ovoj priči svatko dobiva, i dalje, svojih pet minuta slave.

Štulić je bio tada kada je bio, davno u nekim drugim vremenima, i nije bio sam nego je Azra bila grupa tada jako dobrih glazbenika kojima su pomagali i Parni valjak i Film(dio članova nekad bio u Azri) Oni su zajedno radili pjesme a Hus je bio producent i zato su bili dobri, Štulić je bio samo frontmen, a kada je otišao u solo vode zameo ga vjetar i potonuo je u dubine opijen samim sobom propada kao glazbenik. Mislio je u Nizozemskoj iste pjesme prodati na Engleskom ali to mu nije tamo prošlo. Rezime, Štulić je bio dio Azre i tu je pokazao u suradnji sa ostalima kvalitetu, čim je ostao sam potonuo je u ništavilo i od tada živi u Nizozemskoj na grbači države.

Primitivac ili zločinac? "Zagrebačke osamdesete" nemoguće je opisati bez spominjanja brojnih imena, ako se već želi posložiti kronološka slagalica. Međutim, kad se ulazi u intimne detalje, onda to više nije samo kronologija događanja jednog razdoblja, nego i ispovjednički dnevnik. Ne znajući da je napisala knjigu, prvo sam pročitala intervju s njom. Pojma nisam imala da je imala ikakve veze sa Štulićem, ali načinom na koji opisuje osobnosti i drugih nekih njoj omraženih lica koja su drmala ili drmaju područjem i njenog interesa, stječe se dojam da je u pitanju ciljani javni obračun. Legitimno, pogotovo ako raskrinkavaš zlostavljače ili kriminalce, ali kad povlačiš vraga za rep, onda moraš biti spreman i na posljedice. Nitko nije ni u pravu ni u krivu jer stvako se svoje istine drži, možda je jednostavnije preskočiti neke detalje, ali onda imaš manje "soka" koji nudiš svekolikoj javnosti. Što se Šutlića tiče, znam da mu je-nije svejedno što običan puk ovdje misli o njemu, ali on ne može izbrisati dio svoje prošlosti koju mnogi drže na svojim policama i dan danas. Ta njegova ostavština jača je od svake mržnje, a pravni dio nek rješava tamo gdje se takve stvari rješavaju.

Imao je par genijalnih pjesama a s vremenom je prolupao i priča besmislice .

Ostavio neke od najboljih rock stihova, par nezaboravnih melodija, ostao dosljedan kada se bilo najlakše prikloniti nacionalizmu (lupati petama i sl ...) ... Što ćeš više?

Čovjek je napisao antologijske pjesme, označio cijelu jednu generaciju i zarazio ju tim pjesmama. I njega i mene živo boli je li budala, primitivac ili prorok i genijalac, Srbenda ili kakva već karakterizacija mu se nameće. Ova želi na njemumu zaraditi pare i usput ubacuje neki gadljivi feminizam, u biti je lešinar koji misli zajahati na val nostalgije za osamdesetima i na njemu zaraditi koju pinku.

Ono što će ostati iza Džonija je muzika koja i dan danas ima svoje poklonike i ostaje u srcima mnogih. Ono što je ova gospođa ( gospodin ) napisala ima svoju vrednost samo ako je na nekakvom papiru i u situaciji kada nema nekog boljeg papira a situacija je seriozna.

Ne znam kako očekujete da današnja generacija kolektiviziranih zombija razumije bilo šta o Štuliću? Grbovi, zastave, dreaovi, nogomet i nepoderive "istine" o kojima se ne smije debatirati ako ne želite biti ekskomunicirani Dovoljno je uočiti kako je npr. danasnji "" Trg Republike Hrvatske" promijenio ime ravno 7 puta u posljednjih 100 godina - i svaka ta generacija je imala svoje nepoderive istine i "velike Vođe" da bi ih kotač vremena demantirao