"Velika zvjerka", "Posljednja Freudova seansa", "Ljubavna pisma Staljinu", "Plemena", "Za umrijet od smijeha", "Tko je ovdje lud?", "Korak po korak", "Ritina škola", "Boksačko srce", "Prekidi", "Zečja rupa", "Sumnja", kultne, antologijske "Stilske vježbe", "Ljubavna pisma", "Tere i Luce". Niska kazališnih dijamanata. Svaki se brusio u zagrebačkom nezavisnom kazalištu. Gledajući ih, smijali smo se, plakali, učili, divili se, pamtili, vraćali se po još. Sve isto vrijedi i danas. I vrijedit će ubuduće, sve dok je Planet Arta, čije osnivanje, postojanje, ravnateljsko vođenje, ali i režijski, prevoditeljski i glumački angažman trebamo zahvaliti Marku Torjancu.
MARKO TORJANAC
Roboti možda jedino kazalištu neće naštetiti jer je suština kazališta – živ čovjek
Intervju s osnivačem i ravnateljem zagrebačkog nezavisnog kazališta Planet Art.
Komentara 2
Kazalištu nema spasa i ovako i onako.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kazalište je cica s koje leftardi cicaju državni proračun. Jedni glume drugi gledaju, a i jedne i druge plaćamo mi.