Uoči "Prometeja"

Redatelj Jan Fabre: Bombe na Libiju guše i Prometejeve vatre

Jan Fabre
arhiva VL
15.09.2011.
u 22:32

Pitanje je trebamo li uopće heroje i je li vrijeme heroja prošlo. U mojoj zemlji i u Nizozemskoj sada se rađaju populistički, nacionalistički heroji koji su opasni. Trebamo biti oprezni s njima

Belgijskog umjetnika Jana Fabrea koji s predstavom "Prometej - krajolik II" u petak i subotu navečer gostuje na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu vodstvo  Festivala svjetskog kazališta naziva najkompletnijim univerzalnim umjetnikom Europe. U predstavi za koju je Fabre napisao i tekst uz Jeroena Olysloegersa sudjeluju i dvije hrvatske umjetnice: Ivana Jozić koja je stalna Fabreova suradnica, ali i članica ZeKaeMa Katarina Bistrović-Darvaš, o kojima umjetnik ima samo riječi pohvale. S temom Prometeja, kao tragičnog junaka Fabre se susreće još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a predstavu koju će sada vidjeti i zagrebačka publika i s kojom je na stalnoj svjetskoj turneji koproduciralo je i Zagrebačko kazalište mladih, Fabreov hrvatski teatarski dom. Fabreova ekipa je u Zagreb doputovala iz Beograda gdje je Prometej koji je ovog proljeća izvođen i u Volkstheateru u Beču otvorio Bitef.

Kako je predstavu prihvatila beogradska publika?

– U Sava centru bilo je više od dvije tisuće ljudi. Bio je to veliki uspjeh, publika je bila jako zadovoljna. Zadovoljan sam i ja, i to tehničkim uvjetima u Beogradu, a i ponosan sam na svoje ljude jer je to bila prva izvedba u sezoni. A riječ je o scenski i likovno zahtjevnoj predstavi koja iziskuje puno energije od izvođača i ljudi u tehnici.

Vi ste 1984. na Bitefu dobili i Grand Prix?

– Da i to za svoju treću predstavu u životu "Moć kazališnih ludosti". No taj Grand Prix nikada nisam vidio. Nikad nije došao do mene. No nije to važno.

Jeste li s tom predstavom tada bili i u Zagrebu?

– Ne u Zagrebu nego u Ljubljani. Tamo me dočekao Cankarjev dom, potpuno nov. Nedavno sam u svom dnevniku koji sam upravo objavio u Belgiji pročitao da me ta zgrada jako impresionirala, imala je izvrsne tehničke uvjete. I dok je predstava u Beogradu bila dobra, predstava u Ljubljani nije ispala dobro. Bilo je problema sa svjetlom, mikrofonima... Bio sam jako ljutit. A kada sam čitao taj dnevnik koji je objavljen i u Nizozemskoj, pročitao sam da su ljudi u Ljubljani još te 1984. godine govorili o ratu, o kolektivnoj odgovornosti, kritizirali su Srbe... Doista nevjerojatno. A prije te beogradske predstave 1984. domaćini su htjeli izvjesiti belgijsku zastavu i svirati belgijsku himnu. Rekao sam nikako, jer ja ne predstavljam belgijsku niti ikakvu državu nego sebe. Ako će biti belgijske zastave i belgijske himne, neće biti predstave. I dobio sam Grand Prix.

Zašto "Prometeja" izvodite u HNK, a ne u dvorani Lisinski?

– Znam za Lisinski. Ali Prometej dobro prolazi u klasičnim zgradama. Volim klasične zgrade, miris tih prostora, zlato u njima. Većina je mojih djela i utemeljena na klasičnim djelima, i to i iz Grčke, ali naravno u suvremenom obliku.

Zašto je Prometej danas interesantan publici, u vrijeme kada nas muče ekonomske krize, ratovi kao onaj u Libiji. Tko je danas Prometej?

– To je i moje pitanje i pitanje moje predstave. Pitanje je trebamo li uopće heroje i je li vrijeme heroja prošlo. U mojoj zemlji i u Nizozemskoj sada se rađaju populistički, nacionalistički heroji koji su opasni. Trebamo biti oprezni s njima. A Prometejeva vatra koja ima snažnu simboliku znači i rizik, strast, ljepotu, kreativnost. Ima neku umjetničku snagu koju pokušavam prikazati u predstavi. Sada je vrijeme kada Francuzi i Belgijanci bombardiraju Libiju, idu vatrom na neku drugu zemlju i na neke druge religije. To je čin protiv Prometeja i protiv Prometejeve vatre. Grčkim herojima bavim se intenzivno od sedamdesetih godina i pisanjem, i predstavama, i skulpturama.

Je li vaša predstava klasična predstava ili performans?

– To je djelo Jana Fabrea. Uvijek radim svoja djela i zato imam svoju kompaniju. Glumce ne zovem glumcima jer su glumci koncept iz 19. stoljeća. Zovem ih performerima, spajam glumu i ples. U svom radu koristim razne elemente, od teksta i glume do svjetla i scene, ali oni imaju ravnopravan status.

U Dubrovniku ste imali izložbu prije nekoliko godina. Što ćete izložiti u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti 2012.?

– To će biti izložba iz Bruxellesa koja je trenutačno u Tokiju. Tu je riječ o osamnaest skulptura Jedermanna. Osamnaest portreta s različitim maskama koje imaju i elemente autoportreta.

Što znate o hrvatskim skulptorima?

– Ja sam veliki poklonik Meštrovićeva rada. Kada sam bio mlađi, bio sam u Splitu i u njegovoj kapeli. Vidio sam njegova djela i u Beogradu. On je izuzetan umjetnik. Tu je i jedan gospodin Ivan Kožarić kojeg sam i upoznao. On je uvijek išao svojim umjetničkim putem. Nije se osvrtao na pravce, a takve umjetnike cijenim.

A što će biti u knjizi koju će vam objaviti Meandar?

– To će biti moji dramski komadi, pa i trilogija koju ću s Franom Maškovićem izvoditi ovdje u Hrvatskoj u Zagrebačkom kazalištu mladih sljedećih sezona i to već od prosinca ove godine.

 

Ključne riječi

Komentara 2

ON
onur
07:58 16.09.2011.

A što ovaj Fabre priča...kakve veze imaju Prometejeve vatre s Libijom....još samo nije spomenuo okovanog Prometeja....Valjda je to po njemu ˝jadni´ Gadafi...takvih mislilaca liberalnog poimanja mi je dosta...Oni su svojim djelima stvorili ovaj kaos u današnjem svijetu...Neka se malo više brine o Belgiji i političkoj situaciji u njoj....Pustite Libiju gospodine Fabre...posebice ona nema nikakve veze s zagrebačkim HNK....Jedino možda pozovite Mesića...Možda se Mesić nađe u toj predstavi....Prodavanja magle nam je dosta

HE
heraklit88
10:05 16.09.2011.

Jan Fabre je zaista svestran umjetnik s vrlo zanimljivim uradcima. U MSU postoji njegov rad, inače vrlo skupa instalacija Muškarca koji pljuje na vlastiti grob. Sviđa mi se i The King of Plagiarism gdje je suptilno dotaknuo Einsteina jednog odnog od najvećih plagijatora svih vremena od kojeg židovski medijski lobby stvara mit. Naime, mnogi ne znaju da Einstein svoju teoriju relativnosti doslovno plagirao od Lorentza, Poincara itd.. Kako je moguće da čovjek s 26 god. a koji je radio u patentnom zavodu bez dana rada u laboratoriju i s vrlo skromnim znanjem matematike zbog koje se i nije mogao upisati na fakultet, napiše tri rada koja su kao velika znanost. Sjanjnu knjigu je napisao Jon Bjerknes: \"Albert Einstein: The Incorrigible Plagiarist\",

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?