Dvadesetak dana prije devedeset i četvrtog rođendana u Stuttgartu je umro skladatelj, pedagog, dirigent, osnivač Muzičkog biennala Zagreb, publicist i jedan od utemeljitelja hrvatske suvremene glazbe Milko Kelemen.
Rođen u Slatini 1924., diplomirao je na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji kod Stjepana Šuleka, a usavršavao se u Parizu kod Oliviera Messiaena i Freiburgu kod Wolfganga Fortnera. Pedagoškim radom bavio se na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te na sveučilištima u Düsseldorfu i Stuttgartu. Skladbe su mu dostupne u izdanjima izdavačkih kuća Universal-Edition Schott, Peters, Schirmer, Sikorski, a snimke njegovih djela objavljene su na više od stotinu nosača zvuka. Autor je zapaženih knjiga Poruka pateru Kolbu i Svjetlost zvuka.
U opsežnom opusu od oko 150 naslova ističu se scenska djela, među njima Novi stanar prema Eugeneu Ionescu iz 1963., opera Opsadno stanje prema Albertu Camusu iz 1968.-69., multimedijalni projekt Apocalyptica/Opera bestial na tekst Fernanda Arrabala baziran na ideji o totalnom kazalištu koji je Kelemen radio za Deutsche operu u Berlinu te Salut au Monde na tekst američkog pjesnika Walta Whitmana.
Uz Ivu Maleca, Kelemen je svakako najpoznatiji i najznačajniji hrvatski skladatelj druge polovice 20. stoljeća koji je karijeru gradio u inozemstvu. U rodnoj Slatini je 1995. pokrenut festival Kelemenu u čast, a Kelemen je dobio niz nagrada (čak tri godišnje nagrade Vladimir Nazor) te državnih domaćih i stranih odlikovanja.
