Oko 150 ljudi došlo je na javnu generalnu probu "Alana Forda" u Satiričko kazalište Kerempuh. Pretpremijera (u četvrtak) je doslovno bila krcata, a o premijeri ne treba ni trošiti riječi. Štoviše, gospođa na blagajni kaže da su sve ulaznice za sve termine ove predstave do kraja listopada razgrabljene, pa sada mnogi čekaju raspored predstava tog popularnog zagrebačkog kazališta. Ta 'pomama' koja se dogodila na neviđeno najbolji je dokaz kultnog statusa koji ovaj kultni talijanski strip Maxa Bunkera i Magnusa ima u Hrvatskoj, ali i široj regiji.
Uz njega su odrastale generacije koje su prepoznale duboku satiru, pa i sarkazam i subverziju koji leže u temeljima priče o grupi TNT i smotanim detektivima koji operiraju u New Yorku, vodeći pri tome cvjećarnicu. Za taj veliki uspjeh strip n ovim našim balkanskim prostorima svakako je uvelike zaslužan i Neven Brixy koji je prevodio "Alana Forda". On je bio suočen s zakonitostima vremena i društvenog uređenja u kojem je živio (bile su to sedamdesete), a direktni nalog urednika da promijeni sve što je bilo nedopustivo u tadašnjoj državi, riješio je – genijalno. Danas na Wikipediji postoji i popis svega što je promijenio, a najviše tih promjena ide uz lik Grunfa, njemačkog pilota iz prvog i drugog svjetskog rata. Ono što je u Italiji bilo dozvoljeno (Grunfove rečenice bile su doslovno nacistički pozdravi) u tadašnjoj je Jugoslaviji bilo nezamislivo čak i kao satira, te je Brixy zapravo autor onog što danas mnogo poznaju – i obožavaju – kao grunf-filozofiju.
Ovaj duži uvod o samom stripu, tj. predlošku nove Kerempuhove predstava bio je nužan, i to ne samo zbog onih koji "Alana Forda" nisu čitali. Tekst za predstavu napisao je Milan Fošner, te se, u dogovoru s redateljem Mariom Kovačem i dramaturgom Vidom Ležom, koncentrirao na epizode sa Superhikom, koncentrirjući zaplet oko superheroja koji otima bogatima kako bi dao siromašnima. Tom odlukom u predstavu je ušla stvarnost koju živimo i u konačnici se teško oteti dojmu da nje ima (mnogo pre)više od samog stripa. Tako se, primjerice, cijelo kazalište prvi puta grohotom nasmije kada policajac odjuri sa scene kako bi "stigao u red za 'Orašara'".
Naravno, treba istaknuti da smo gledali pretpremijeru, a u njoj neke stvari nisu bile onakvima kakvima ih je redatelj najavio. Tako primjerice Bob Rock izjavi da nije jeo od jutros, a ne od raspada Jugoslavije, a policajac koji mora spustiti Grunfovu ruku kada on prvi puta poleti u nacistički pogled nije bio dovoljno blizu da to učini.
Predstava se izdvaja po uspjelim maskama Marije Bingule, koje su glumce doslovno pretvorile u strip junake. Scenografija i kostimografija – Davor Prah i Nikolina Miletić – doslovno slijede strip i uvlače gledatelje u crno-bijeli svijet stripa, dok glazba Tomislava Babića ostaje posve neutralna, što je šteta jer predstava koristi i neke doskočice iz domaćih hitova.
Od uloga svakako treba pohvaliti povratak doajena Tomislava Štrige na scenu, jer on je Broj 1, Tarika Filipovića kao Sir Olivera, a posebno Domagoja Ivankovića kao Grunfa, jer samo je on postigao razinu izvedbe koja gledatelja 'uvuče' u strip. Naslovnu ulogu tumači Luka Petrušić, a po onom što smo vidjeli, treba mu još nekoliko predstava da svom zlatokosom detektivu uđe pod kožu.
Otvori KEKS Pay
Zakaj niste objavili demantij, nego ste članak hitno stornirali?!