Pozitivan pristup
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.
Komentari 5
Volim čitati Sanjine priče ali ova me potpuno razočarala. Ono, napisano preko k..., tek tako da se odradi. Nadam se da nije autobiografska.
Dopalo mi se ovo: "... probudila osamnaestogodišnje djevojče koje je spavalo ...", a najviše ono: "Kuda kozo gledaš?" Krenulo nadobro, a onda puk tonjava u filozofiranje počev s Davidovom zmumuljenom tekst porukom i self-help smećem. Hrvatskimn literatima kao da su Krleža i Andrić, Božija striela vu njih puknula, izaprali mozak. Bolan-bona, pročitajte nešto od Milorada Pavića i-ili Miloša Crnjanskog prije nego počnete išta pisati. Naravno, obavezno književnu velikanku, krhku ljepoticu, srce naše nježno Ivanu B. Mažuranić.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
U odnosu na sve što se ovdje objavljuje, neloš tekst. Ipak, meni osobno ova izlizana tema (od danas više ne želim...) više vuče na neki skeč ili jutarnju anegdotu pogodnu za objavljivanje u Cosmopolitanu ili Gloriji. Poznavajući opus i talent autorice uvjeren sam da je mogla iz arhive iskopati neku kratku priču.