Pitanja o Hrvatima i Srbima dosadila i Bogu i čovjeku

"redatelj Predrag Ličina donio je na velika platna političku satiru “Posljednji Srbin u Hrvatskoj” koja tematizira upravo besmisao i apsurd brojenja krvnih zrnaca koje, čini se, neće prestati." hahahha ovo je definicija paradoksa....ko se sve danas naziva novinarom...

Da bi satira bila satira, moraju postojati društvene pojave i stanja, dakle, društvena stvarnost koju umjetnik izvrgava poruzi. U Hrvatskoj ta stvarnost o kojoj film govori - ne postoji. Nitko u društvu, na radnom mjestu i u javnosti ne raspravlja o Srbima i Hrvatima. Ljudi raspravljaju o svakodnevnom mukotrpnom životu i klone se politike i politikanstva. Za njih su Srbi i Jugoslavija - prošlo vrijeme. Dakle, radi se o izmišljenoj stvarnosti, o nečemu što Jugoslaveni nacrtaju na zidu pa se tome rugaju. Radi se o lažima kao i u filmu "15 minuta - Masakr u Dvoru". Radi se o lažima koje izviru iz istog izvora a hrvatski narod i hrvatska država to skupo plaćaju. I po tome smo jedinstveni u svijetu. Plaćamo pticama rugalicama da nam se rugaju i izruguju. Možda samo psiholozi i psihijatri to mogu objasniti. Ipak je to prvenstveno njihovo područje koje sa kulturom ima vrlo malo veze. Ili skoro nikakve.

Treba poštovati hrvatski jezik! Piše "bakulušić": "Plaćamo pticama rugalicama da nam se rugaju i izruguju." -- To znači da on misli da je "izruguju nam se". Ne, nego treba biti: "izruguju nas".Rugaju li se pisatelji kojima jezik ne ide od pera -- tomu jeziku, hrvatskomu jeziku? Izruguju li oni hrvatski jezik?

Odgledao sam film. Vrhunska predstava i garant ozbiljan kandidat za Oscara za strani film naredne godine.