U Zagrebu je u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj u 88. godini života preminuo jedan od najpopularnijih hrvatskih kazališnih i televizijskih glumaca Špiro Guberina. Ogromnu popularnost diljem bivše države stekao je kao Strikan iz serije “Velo misto” Miljenka Smoje i Joakima Marušića u kojoj mu je neposredni partner bio mladi Ivo Gregurević kao Netjak.
“Muke mi ježove”, Špirina poštapalica iz te serije, koja nije bila u Smojinu scenariju, ušla je u kolektivno sjećanje brojnih generacija.
U intervjuu za Šibenski.hr prije dvije godine ispričao je kako je ulogu koja ga je proslavila dobio slučajno.
– Sve su se te uloge dogodile stjecajem okolnosti. Ni za “Velo misto” ni za “Bužu” nisam bio prvi redateljski izbor. Bio sam, nogometnim rječnikom rečeno, prva pričuva na klupi. Redatelj se već bio odlučio za pomalo zaboravljenog Vladu Gaćinu prije snimanja “Velog mista”. Zašto se predomislio u zadnji tren, nisam ni ja shvatio. Glavnu ulogu u “Buži” trebao je pak imati Boris Dvornik. No posvadili su se on i Smoje pa sam opet ja profitirao. Boris i Miljenko su se stalno međusobno, kako mi Šibenčani kažemo, štucigavali, a spomenuti sukob je podgrijala i dobra kapljica.
Ali Špiro Guberina prvenstveno je bio kazališni glumac koji je na sceni proveo više od šest desetljeća. A gotovo čitavu kazališnu karijeru proveo je na vodećoj hrvatskoj sceni, onoj HNK u Zagrebu. Za njega nije bilo velikih i malih uloga. Nikada nije igrao Hamleta, ali zato je igrao Prvog grobara u čak osam “Hamletovih” verzija.
Rođen je u Šibeniku 1. ožujka 1933. godine, gdje je završio gimnaziju. U Zagrebu je trebao upisati građevinu na Tehničkom fakultetu, da bi upisao matematiku i fiziku na PMF-u, a onda i glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost u klasi karizmatičnog Branka Gavelle. Diplomirao je glumu 1970., ali je i prije toga imao glumačkih iskustava, još iz rodnog Šibenika gdje se amaterski bavio glumom u nekoliko družina, a nastupao je i u operetama. U Zagrebu je bio član Studentskog eksperimentalnog kazališta koje je vodio Bogdan Jerković i s kojim je proputovao Europu.
Još kao student glume nastupio je u zagrebačkom Dramskom kazalištu (današnjoj Gavelli) kao Sir Oliver Kvaritekst u Shakespeareovoj komediji “Kako vam drago”, pod paskom Branka Gavelle koji je pomno pratio Guberinin osebujni, karakteristični način govora. Prvi nastup u HNK imao je 1957. u Brechtovu “Kavkaskom krugu kredom” u režiji Bojana Stupice. Kada je slavio pola stoljeća umjetničkog djelovanja, i to baš na sceni zagrebačkog HNK, za Večernji list izjavio je da mu je prva uloga u tom kazalištu bila uloga Prvog prosjaka u Brechtu. A posljednja, također Prvog prosjaka, ali u Brechtovoj “Operi za tri groša” u režiji Krešimira Dolenčića. A u međuvremenu je nanizao, prema nekim izvorima, čak 130 uloga!?
Našli su se tu Beaumarchaisov Figaro, Držićevi Maro, Bokčilo, Dugi Nos, Ugo Tudešak, Oštjer, Tripče, Sadi, Grižula, knez Miškin Dostojevskog, Ionescov Eduardo, Ibsenov mucavac Foldal, Marinkovićev Don Florio i Biskup, ali i nezaboravni Lakat u Spaićevoj predstavi “Mjera za mjeru” u kojoj su mu dostojni glumački partneri bili Relja Bašić i Kruno Valentić.
“U mladosti i u čitavoj karijeri igrao sam starce jer sam bio karakterni komičar. Sada bih mogao igrati mlađe”, šalio se Guberina još 2010. , pun energije i velikih planova.
Za njega je veliki Ranko Marinković osmislio lik Špire iz filma Obrada Gluščevića “Goli čovjek” iz 1968. godine. No Špiru je na kraju glumio Ljubiša Samardžić. – Bio je fizički sličan meni, visok. Nisam znao s producentima. Izbjegla mi je i filmska uloga Mačka u filmu Krste Papića “Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj”. I nju je dobio Ljubiša Samardžić. I danas mi je žao što su mi izmakle te uloge – govorio je Špiro za Večernji list.
Ali igrao je Mačka na praizvedbi Brešanove drame “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” na kazališnoj sceni Teatra ITD u režiji Božidara Violića. Mnogi su tu ulogu ocijenili nenadmašnom, a za nju je 1972. osvojio i prestižnu Sterijinu nagradu u Novom Sadu kao najbolji glumac.
Bio je Guberina i hvaljeni Divac u Vrdoljakovim i Raosovim “Prosjacima i sinovima”, ali i Majerov Očenašek u “Dnevniku Očenašeka” koji je režirao Eduard Galić. Djeci će ostati u sjećanju i kao Špiro Špula iz televizijske serije za djecu “Zlatne niti” nastale prema tekstu i stihovima Zvonimira Baloga, za koju je glazbu skladao Arsen Dedić.
Ogromna je i nedostižna televizijska ostavština Špire Guberine. Odigrao je tako osamdesetak televizijskih uloga u serijama i dramama kao što su to “Diogeneš”, “Gospodin Fulir”, “Maratonci”, “Fiškal”, “Nikola Tesla”, “Smrt Tome Bakrana”, “Kiklop”, “Buža”, Putovanje u Vučjak”, “Starci”... Često je nastupao i u radiodramama. U filmovima je, zanimljivo, nastupao prilično rijetko. I u zrelim godinama prihvaćao je uloge u novijim televizijskim uracima, a glumio je, primjerice, i u odličnom filmu “Osmi povjerenik”.
Što se tiče Špirina privatnog života, imao je veliku ljubav, suprugu Ingrid s kojom je dobio sina Borisa. Oženio se u 36. godini te je nekoliko puta u intervjuima istaknuo kako mu je žao što se oženio tako kasno, ali nikad što se oženio. Također, istaknuo je i kako bi volio da je imao više djece, barem još kćer, jer mu je kao Dalmatincu obitelj bila jako važna. Ingrid je preminula prije 25 godina.
Špiru Guberinu nisu zaobilazile nagrade. Tako je 2012. dobio Nazorovu nagradu za životno djelo, dok je dvije godine poslije dobio Nagradu hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje koja mu je uručena na sceni matičnog kazališta.
Marinkoviću se dostojno odužio monodramom s pjevanjem i lajanjem “Geste i grimase Špire Guberine” Marijane Nole koju je režirao Paolo Tišljarić i s kojom je gostovao diljem Hrvatske. Osnovao je Guberina i privatno kazalište Mali hrvatski teatar Kiklop koji je izvodio uglavnom Marinkovićeva djela. Marinkovićeve likove i poetiku volio je i zbog zajedničkog mediteranskog porijekla i intelektualne bliskosti.
O Guberini je snimljeno i nekoliko dokumentarnih filmova, a objavljene su i tri knjige njemu u čast, i to “Špiro Guberina”, “Špiro Guberina – Dnevnik Kiklopa” i “Nikad više” koja i naslovom asocira na Marinkovića.
Na osamdeset i treći rođendan 2016. godine, Špiro je u šibenskom kazalištu izveo predstavu “Kamo? Tamo da putujem?” kao posvetu Tinu Ujeviću i Arsenu Dediću.
Hrvatska televizija od ponedjeljka će u spomen na nedavno preminulog glumačkog prvaka Mustafu Nadarevića reprizirati seriju “Velo misto”. A sada će to odavanje počasti Mustafi (koji je poput Guberine cijeli glumački vijek proveo na sceni zagrebačkog HNK), biti i odavanje počasti iznimno talentiranom i profesionalnom šibenskom umjetniku koji se u dugom glumačkom životu dokazao kao rijetko svestrani i prodorni glumac koji je i vlastite mane znao pretvoriti u prednost.
Polako nas napustaju dragi ljudi jedan po jedan ali ostaju duboko u sjecanju Hvala im za sve one ugodne trenutke koje su nam dali svojim talentom i nesebicnoscu, uz njih smo rasli a bez njih postajemo svjesni da i mii mi starimo i da je zivot prolazan neka im je laka crna zemja i vjecna im slava.