Émile Zola, rođen u Parizu kao sin talijanskog inženjera i Francuskinje, rano je iskusio surovost života. Nakon očeve smrti u njegovoj sedmoj godini, obitelj je zapala u teško siromaštvo. Mladi Zola, unatoč kasnijem literarnom geniju, dvaput je pao na maturi i godinama živio u bijedi, preživljavajući od poslova u izdavačkoj kući i pisanja novinskih članaka.
Upravo je to iskustvo s dna društvene ljestvice oblikovalo njegov književni stil - naturalizam. Njegova ambicija bila je prikazati život sa znanstvenom preciznošću, bez uljepšavanja, zadirući u najmračnije kutke ljudske egzistencije: alkoholizam, siromaštvo, nasilje i seksualnost. Takav pristup, koji nije prezao od "ružnih" tema, brzo mu je priskrbio etiketu kontroverznog autora.
Zola je vrlo brzo postao sinonim za skandal. Njegov roman "Nana" iz 1880. godine, koji detaljno prati život pariške prostitutke, postao je bestseler, no moralisti su ga osudili kao čistu pornografiju. Optužbe, međutim, nisu stizale samo od konzervativaca. Godine 1887., petorica njegovih sljedbenika objavila su "Manifest petorice", javno ga se odrekavši. Optužili su ga da je opsjednut tjelesnim funkcijama i da je njegov roman "Zemlja" degutantan i opscen, a skandal je ubrzo prešao i granice Francuske, pa je Henry Vizetelly, njegov izdavač iz Ujedinjenog Kraljevstva, osuđen i zatvoren zbog "opscene klevete" jer je prevodio Zolina "prljava" djela.
Zolin privatni život nije bio ništa manje buran od reakcija na njegove knjige jer desetljećima je, naime, vodio dvostruki život. Iako je bio u braku s Alexandrine Meley, 1888. godine započeo je aferu s 27 godina mlađom Jeanne Rozerot, a njom je dobio i dvoje djece, Denise i Jacquesa, jedine potomke koje je ikada imao.
Vrhunac Zolina javnog djelovanja, trenutak u kojem je riskirao karijeru i život, dogodio se 1898. godine. U jeku afere Dreyfus, u kojoj je židovski časnik Alfred Dreyfus lažno optužen za izdaju, Zola je stao u njegovu obranu. Objavio je na naslovnici novina L'Aurore otvoreno pismo predsjedniku pod naslovom "J'Accuse...!". U njemu je optužio francusku vladu i vojsku za antisemitizam i zataškavanje istine. Taj čin podijelio je Francusku, a Zola je osuđen za klevetu. Kako bi izbjegao zatvor, pobjegao je u Englesku, gdje je proveo gotovo godinu dana, a njegova hrabrost pretvorila ga je iz pisca u simbol borbe za istinu i pravdu.
Zola je preminuo 29. rujna 1902. godine u 62. godini pod okolnostima koje i danas izazivaju sumnju. Službeni uzrok smrti bilo je gušenje ugljičnim monoksidom zbog začepljenog dimnjaka u njegovoj pariškoj spavaćoj sobi, a njegova supruga Alexandrine također je bila otrovana, ali je preživjela. Zbog brojnih prijetnji smrću koje je dobivao tijekom afere Dreyfus, mnogi su odmah posumnjali na ubojstvo, a godinama kasnije, točnije 1953. godine, u francuskim novinama objavljeno je pismo u kojem se tvrdi da je jedan dimnjačar na samrti priznao kako je namjerno blokirao Zolin dimnjak. Iako teorija nikada nije dokazana, mnogi biografi i danas vjeruju da su ga ubili njegovi politički neprijatelji.
Šest godina nakon smrti, njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Panthéon, gdje počivaju uz velikane poput Victora Hugoa. Na njegovu sprovodu, Anatole France oprostio se od njega riječima: "On nije bio samo veliki čovjek, on je bio savjest čovječanstva".
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
