Da je snimio samo Berkovićev “Rondo” i Babajinu “Brezu”, Tomislav Pinter Pićo bio bi zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog filma. Ali Pinter, rođen u Zagrebu 1926. godine, snimio je i Petrovićeve “Sakupljače perja”, Mimičinog “Prometeja s otoka Viševice”, Grlićeve “Samo jednom se ljubi” i “U raljama života”, Bulajićevu “Bitku na Neretvi”, Delićevu “Sutjesku”, Hadžićevog “Novinara”, Karanovićev “Petrijin vijenac”, Vrdoljakovog “Kiklopa”, Markovićev “Sabirni centar”...
Mag filmske kamere
Bio je direktor fotografije za 163 filma, što je podatak vrijedan divljenja, pa nije čudno da je Durieux objavio autobiografske zapise velikog maga filmske kamere.
U uvodu “Blijedih sjećanja” Pinter tvrdi da je imao velik otpor prema pisanju biografije. Bez razloga. Njegova su sjećanja vrlo čitka, šarmantna i nadasve interesantna što i nije čudno jer je Pinter sve do smrti 2008. godine bio živa legenda hrvatskog i ne samo hrvatskog filma. U svom radu koji je trajao šest desetljeća, pred Pinterovu su kameru stali mnogi glumački velikani prošlog stoljeća, od Orsona Wallesa i Franca Nera, do Richarda Burtona i Maxa von Sydowa. O domaćim glumcima da i ne pričamo.
Snimanje kod Tuđmana
Pinterova osobna ispovijest nije uvredljiva ni za koga. Pa ipak, Pinter spominje i nesporazume s pojedinim filmašima, neke projekte, poput Mimičine “Seljačke bune” koje nije realizirao, zbog čega je žalio.
Prisjeća se vrlo plastično i snimanja “Jedanaeste zapovijedi” Vanče Kljakovića u kući dr. Franje Tuđmana gdje je ekipu doveo scenograf Željko Senečić. “U vrlo ugodnoj i toploj atmosferi, gospođa Ankica Tuđman kuhala nam je izvrsnu tursku kavu, snimili smo film u miru i bez nervoze, zahvaljujući ljubaznim domaćinima”, piše Pinter u čijim zapisima politike i politikantstva nema. Ali zato ima seksa, kao na snimanju filma onih poznatih “Privatnih poroka, vrlina javnih” mađarskog redatelja Miklósa Jancsá, kada je iz Rima doveden profesionalni pornoglumac koji je na snimanju - zakazao. Prisjeća se Pinter susreta u džungli Šri Lanke s velikim misliocem Čedomilom Veljačićem, ali i smiješnih scena s Titom koji nije štedio novac za snimanje “Neretve” i “Sutjeske”, kada se za Liz Taylor gradio partizanski zahod. Kasnije je s Wallesom snimao po Italiji, kao što je imao i drugih međunarodnih angažmana, npr. s Dušanom Makavejevim. Ali Hrvatsku na duže nije htio napustiti nikad.
