Od svih mlađih imena koja su se pojavila u emisiji “A strana” upravo je Lu Jakelić pokazala ne samo da ima “glaščinu” i scenski nastup nego i odličan vlastiti materijal. Već je sjajan debitantski album “Sve o čemu sam šutjela” 2019. godine predstavio talentiranu kantautoricu koja je očito imala i B-stranu za one zahtjevnije. No, zapravo se radi o njezinoj A-strani, što potvrđuje i drugi album “Šesto čulo” (Croatia Records).
Deset autorskih pjesama Lu Jakelić u aranžmanima Rejhana Okanovića primjer su introspektivne pop glazbe kakve nasušno nedostaje domaćoj sceni. Upravo zato što ima mogućnosti probiti se na srednjostrujaškoj sceni, ovaj materijal Lu Jakelić potencijalno joj daje pristup širem krugu publike, samo kad bi ta publika htjela izaći iz 19. stoljeća i napokon ući u treći milenij. Jer, nije bitna samo kvaliteta i prepoznavanje kritike kakvo je do sad imala, važan je i uspjeh. Budući da su tri singla ušla na top 40, a CD nakon izdavanja bio najprodavaniji kod nas, šanse očito ima. Odlične pjesme i znalačka realizacija potpuno su ravnopravne inozemnoj produkciji tog tipa dark-popa, s otkrivalačkim tekstovima, sjajnom vokalnom izvedbom i autentičnim osjećajem da je sve u svirci, aranžmanima i ukupnoj izvedbi – uključujući prateće vokale i odlične gitare – posloženo primjereno takvom materijalu. Nije to šesto čulo, vrlo je to konkretno znanje i inspiracija, pa bi, da ima pravde, Lu Jakelić trebala postati ženski ekvivalent JR Augusta i širu publiku dovesti do kvalitetnijeg materijala.
Prije svega zbog osobnih tema u tekstovima pjesama poput “Kuća”, “U mraku oceana” i drugih ili akustičnih “Dužna sam ti barem ovu pjesmu” – u kojoj usna harmonika čini odličan dodatak – i “Ako već nemam”, kojima Lu Jakelić uspijeva sadržajne tekstove preko mikrofona predstaviti kao primijenjenu poeziju koja bi i bez glazbe funkcionirala na papiru. “Šesto čulo” odličan je primjer kvalitetne moderne domaće pop glazbe, što će se moći provjeriti i na samostalnom koncertu 15. veljače u Petom kupeu.
