Iz ratnog Mostra je otišla 1992. kao osamanestogodišnjakinja: prvo u Njemačku pa Prag i zatim London. Danas joj je stalna adresa Manhatten, New York, radno mjesto u kazalištima tzv. Off-Broadwaya. To je životna priča Tee Alagić Vlašić, danas uspješne mlade redateljice i glumice u Americi, nalik mnogim biografijama mladih ljudi koji su u vrijeme rata odlazili u svijet po obrazovanje, budućnost. “Dijete sam iz miješanog braka, nisam mogla ostati”, skoro ispričavajući se kaže Tea, trenutačno u velikom poslu pred subotnju premijeru predstave “Brak Marije Braun” po poznatom filmu R W. Fassbindera u Zagrebačkom kazalištu mladih.
U osnovi ste glumica, kako ste se odlučili za režiju?
– Aplicirala sam i bila primljena na Sveučilište Yale, na jednu od najprestižnijih škola za režiju. Nije bilo lako s 33 godine krenuti opet u školu, na predavanja, ali danas sam uvjerena da je to bila najbolja životna odluka. Još u vrijeme studija iz jedne vježbe smo kolega i ja napravili predstavu “Brather Side” koja se pokazala odličnom. Dobili smo 75 termina u Public Theatru na Broadwayu. Taj komad poslije silaska s reportoara putovao je Amerikom, bio u Dublinu.
Možete li živjeti od posla kojim se bavite?
– Ako radite na Off-Brodwayu od zarade možete dobro živjeti, a ako radite predstave na Brodwayu, komercijalno kazalište, onda ste basnoslovno bogati. No, radite li u kazalištima tzv. Off-off-Broadwayu onda ste siromašni no slobodni. To je kategorija kazališta u kojem sami radite i produkciju što naporno no zanimljivo za mlade ljude koji tek počinju raditi. Takva su kazališta zanimljivo i redateljima koji ne žele raditi kompromise. Ja npr. na Off-Broadwayu nemam odriješene ruke u izboru glumaca. Moram poslušati producenta koji želi neku zvijezdu.
Što novo pripremate u Americi?
– Zbog bebe sam prorijedila raspored no moram završiti jednu dramu, ja naime i pišem.
Prvi put režirate u Hrvatskoj. Kako ste počeli suradnju sa ZKM-om?
– Slučajno. Radila sam neki mjuzikl, vidjela me Dubravka Vrgoč, upoznale smo se prijeg odinu dana i tako je počela naša suradnja. Bilo je to prije moje trudnoće i rođenja djeteta.
Kako je izbor pao na Fassbinderov “Brak Marije Braun”?
– Zajedno s D. Vrgoč dugo sam razmišljala što odabrati. Volim filmske adaptacije, a volim i Fassbindera. Htjela sam temu primjerenu Hrvatskoj: završetak rata 1945. u Njemačkoj isto tako Domovinskog rata u Hrvatskoj pa poslijeratno vrijeme obnove i profiterstva i srozavanja moralnih normi.
