Mučnina
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 5
Ima ovdje priča koje dobro započnu i obećavaju, ali tada ih se nekako na silu privede kraju, pa onda djeluju nedovršeno i slabo. Dobro kod ove priče je to, što mi ipak nije izazvala mučninu, a loše je, što se uklapa u osrednjost onoga što se ovdje nudi. Na tren sam pomislio da smo dobili hrvatski krimić. Priča ima uvod, pa nekakav zaplet i onda banana... U ovom ciklusu, "Slika" je i dalje najbolja priča i nadam se da to komisija prati.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Priča odlična, vala ima sve šta treba. Očekivao sam iskomadanog načelnika ili nekog drmatora u zamrzivaču, ispale ptice pjevice, opet dobro. Možda one rečenice s riječi "živnuti" malo pretumbati da se izbjegne monotonija, kao na pr. "Policijska uprava u Belom Manastiru također živnula i bome carinska ispostava prema Mađarskoj u Baranjskom Petrovu Selu." Nepotrebna ona sentimentalna lirika, uspori momentum, doda sladunjav ukus saharina: "Njihova se životna lepršavost sledi, izgube svoju ptičju dušu." Znam, čupam zdrave zube, ne treba mi ba nitko reći, nadam se da ne boli.