Povijest umjetnosti nas je naučila da umjetnici, što književnici što slikari, nerijetko u svojim djelima predvide buduće događaje. Čini mi se da je to slučaj i s mladim umjetnikom Jakovom Pašalićem i njegovim grafikama Vjesnikovog nebodera izloženim u Tifološkom muzeju (Draškovićeva ulica 80), a prije čega su bile predstavljene i na završnoj izložbi Akademije likovnih umjetnosti gdje su mi i zapele za oko. Ne samo zbog nebodera koji intimno osjećam svojim, već i zato što je u pitanju izvrstan rad.
Grafike su nastale iz Pašalićeve očaranosti njegovim još nedavnim bakrenim sjajem, a dekonstruiranim rupama u njemu dao je naslutiti njegovu praznu unutrašnjost i ugašen profesionalni život. No najznakovitije je da su grafike nastale početkom prošlog proljeća, dakle, puno prije aktualnog požara nakon kojeg Vjesnik doista izgleda poput sablasne ruine s Pašalićevog sjajnog rada izvedenog u kombiniranoj grafičkoj tehnici bakropisa i akvatinte.
- U svojem radu Vjesnik prikazujem istodobno i kao otpornu i kao zapuštenu zgradu. Njegova forma s rupama na mojim grafikama simbolizira njegovu unutarnju prazninu i iščezlu funkciju prostora. Iako je izvana, u trenutku nastanka rada, još uvijek izgledao gotovo netaknuto, iznutra sam ga doživljavao kao ispražnjenog i tihog. Rupe na radu stoga odražavaju njegovo unutarnje stanje – ranjivost skrivenu iza čvrste fasade - ispričao nam je Jakov Pašalić o motivima nastanka grafika pa dodao:
- Ono što me najviše intrigiralo bila je njegova fasada koja je tijekom jutarnjih sati izgledala posebno čarobno kada bi je obasjalo sunce. Tada bi zablistala, a konture postale oštre i dostojanstvene, gotovo kao da mu se nakratko vraćao njegov nekadašnji sjaj. No iza tog svjetlosnog efekta i dalje je ostajala unutarnja praznina, što je kontrast između vanjštine i unutrašnjeg stanja činio još snažnijim. Upravo u toj suprotnosti pronašao sam razlog svoje fascinacije tom građevinom. I suludo mi je bilo sada vidjeti prave rupe u zgradi Vjesnika, ne one s moje grafike – nego stvarne, tužne šupljine koje su ostale nakon požara. Nitko od nas nije mogao ni zamisliti da će Vjesnik jednoga dana preko noći izgorjeti i izgubiti svoj sjaj. Volio sam tu zgradu. Nedostajat će mi njezina prepoznatljiva vanjština. Mislim da smo je svi voljeli, ona je bila simbol grada Zagreba.
Kazao je i da, kao i svi mi, ne zna kakva sudbina čeka Vjesnik.
- Siguran sam da će još neko vrijeme ovako stajati, kao što je i do sada, samo u mnogo gorem stanju. No iskreno se nadam da će jednoga dana ponovno zablistati u punom sjaju kakav je nekad imao, ili barem u nekoj njegovoj približnoj inačici. Svi želimo ponovno vidjeti njegove bakrene prozore kako se reflektiraju kilometrima daleko. Do tada nam ostaje uspomena na jednu prekrasnu građevinu - zaključio je.
Jakov Pašalić rođen je 1999. u Zagrebu, student je druge godine diplomskog sveučilišnog studija likovne kulture, smjer grafika u klasi izv. prof. dr. art. Igora Čabraje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Temeljni interes su mu tradicionalne grafičke tehnike (linorez, akvatinta, serigrafija, bakropis) kojima istražuje ritam, kontrast crne i bijele, apstrahiranje i distorziju oblika te teksture ploha. Inspiriraju ga motivi svjetlosti u urbanom pejzažu te apstraktne organske forme. Lani je izlagao je na skupnoj izložbi 9. Hrvatskog trijenala u Klovićevim dvorima. Sudjelovao je na nekoliko grafičkih radionica (Osječka radionica grafike, Akademija za umjetnost i kulturu, 2022.) i edukacijsko umjetničko istraživačkom projektu ALU, Zagreb Matrice: Apsurd (2023.-2024.). Dobitnik je Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu za scensko oblikovanje opere Igora Kuljerića "Životinjska farma".
Otvori KEKS Pay
Nije slučajno