Mirko Ilić, umjetnik s reputacijom buntovnika, jedan od najistaknutijih dizajnera i ilustratora s naših prostora koji je međunarodni ugled izgradio kao art direktor Timea, New York Timesa i Washington Posta, počasni je gost Festivala tolerancije.
U Zagreb je iz SAD-a stigao kako bi sutra (Kino Europa, u 11 sati) održao multimedijalno predavanje “Simboli mržnje” o neofašističkoj ikonografiji sveprisutnoj na javnim prostorima u cijeloj regiji.
Možete li ukratko predstaviti svoje predavanje?
Prikazivanjem slajdova navijača, njihovih tetovaža, koreografija, web-stranica i transparenata, upozorit ću na značenje simbola, koje često vidimo, a čijeg podrijetla i značenja nismo svjesni. Riječ je o stiliziranim simbolima keltskog križa te određenim brojevima koji neupućenom promatraču ne govore ništa, ali prenose skrivene poruke. Primjerice, broj 18, prvo i osmo slovo abecede označava početna slova imena Adolfa Hitlera, dok 88 simbolizira pozdrav Heil Hitler.
Što vas je potaknulo na angažman o grafičkom govoru mržnje?
Trenutak kada je moja prijateljica, inače razumna osoba, na Facebooku objavila fotografiju svog 13-godišnjeg sina u majici “Hajduk jugend” i time se hvalila. Ja sam uvijek politički angažiran. K tome sam grafičar, pa je logično da reagiram na znakove.
Osim na stadionima, gdje još uočavate takve simbole?
Na ulicama, na zidovima. Imam tone fotografija iz svih dijelova Zagreba. U Splitu i Dubrovniku postoje ozbiljni, oslikani grafiti, svojevrsni murali s neonacističkim znakovima i to je svima normalno. Hrvati to prešućuju.
Mislite li da su toga svjesni?
Ljudi nemaju pojma što to znači ili misle da to nije tako važno ni strašno. No, oni koji u majicama Auschwitzland crtaju nacističke lubanje, južnjačke zastave ili Odinove rune znaju točno što rade.
Ima li lijeka protiv simbola mržnje?
Potrebne su dvije stvari: pritisak i vrijeme. Vjerujem da Hrvatska ima dobre zakone, samo ih treba početi primjenjivati. Ako je Grad vlasnik stadiona, onda Grad treba reći da će, ako se ponovi mržnja, uskratiti dotacije. Ako su stadioni prazni, ako ih televizija ne prenosi, netko će početi gubiti novac i shvatiti da se to ne isplati. Na taj način imali bismo tulipane oko stadiona, uprava bi ih sama sadila.
Kako se s time nose vlasti u SAD-u?
Dogodi se to ponekad i ondje, ali svaka bi američka kompanija tražila da se u situaciji prisutnosti simbola mržnje njihova reklama istog trena zauvijek ukloni sa stadiona. U Hrvatskoj su reklame najvećih banaka i neonacistički simboli izvješeni na istoj tribini.
Osim simbola mržnje, uočavate li i porast drugih ekstremizama u hrvatskom društvu?
Naravno, vidim i infiltraciju ekstremizma u vlasti koja je više nego očita. Navijači su njihovi glasači: kada treba, glasaju, a kada treba, tuku. Homoseksualce, Rome, izbjeglice, “zajedničkog neprijatelja”, koji se uvijek rađa u ekonomskim krizama. Zar Hrvatima trebaju Nijemci da naprave dokumentarac kako bi počeli govoriti o neonacistima u Hrvatskoj?
Možete li predavanjima pomoći podizanju svijesti o mržnji?
Ne neminovno, mislim da je ta stvar gora nego ikada, da ekstremizmi jačaju i postaju sve nasilniji. No, nakon što su tisuće vidjele moje predavanje, više se ne mogu praviti da ne znaju.
Što to vama treba, putovati preko oceana i upozoravati?
Ja sam kao bumerang: baciš me i ja se vratim. Bez ove sredine ne bih postojao i na tome sam neizmjerno zahvalan. Dođeš, naime, u te godine kada treba nešto i vratiti.
>>Mirko Ilić dovodi legendarnu njujoršku školu dizajna na “Dan D”
kad se može očekivati da jedan hrvat govori u beogradu na predavanju o četnicima u negativnom kontekstu?..nikad !!!