Kao divan san
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 2
Kod profesionalnih pisaca je kao kod moje žene kada radi s pendantom. Prvi put kad uzmu pare, muze ih napuštaju i ništa više od duha ili korektne dijagnoze. Književnici i moja žena trebaju gladovati da bi ostali istiniti prema sebi i drugima. Ovako, počnu prodavati maglu. Hajde de, priča nije baš toliko loša, premda maglovita. Bome, zanimljiv karakter dame-kalašture s koraljno-crvenim ružem i kočijaškim psovkama na usnama. Nego, bona otkud ona redundancija da svjetlost pljušti da je se čuje i ona inventura ostavštine u koju se s lude kruške utrpao stric iz Golog s polomljenim zubima i spaljenim trepavicama?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
#dozlabogadosadno