Naslovnica Kultura Knjige

Kalorije kao valuta u vrlom, novom svijetu budućnosti

Budućnost o kojoj govori Bacigalupi nije onakva kakvu biste je vjerojatno zamislili. Umjesto očekivanog znatnog tehnološkog napretka, u uporabi su još uvijek fosilna goriva kojih nedostaje i na njih se plaćaju golemi porezi
Objava 23. ožujka 2015. 0 komentara 400 prikaza
djevojka na navijanje cover

Djevojka na navijanje debitantski je znanstveno-fantastični roman Paola Bacigalupija. Bavi se vrlim novim svijetom budućnosti – svijetom GMO proizvoda i njihove (zlo)uporabe, svijetom u kojem se sve mjeri u kalorijskoj vrijednosti i kojim vladaju goleme kalorijske korporacije.

Budućnost o kojoj govori Bacigalupi nije onakva kakvu biste je vjerojatno zamislili. Umjesto očekivanog znatnog tehnološkog napretka, u uporabi su još uvijek fosilna goriva, čija se zaliha znatno smanjila i na koja se plaćaju golemi porezi, a proizvodnja je oslonjena uglavnom na manualni rad i uporabu golemih megodonata kao životinjske radne snage. Autohtone biljne i životinjske vrste gotovo su u potpunosti nestale s lica Zemlje, a stanovništvo se prehranjuje uporabom genetski modificiranog sjemena, koje predstavlja dvosjekli mač jer je hrana zatrovana baš zbog česte i opetovane modifikacije sjemena. Iz tog se razloga javljaju i bolesti koje su u stanju desetkovati stanovništvo. Svijet pati i od posljedica globalnog zagrijavanja, a s obzirom da se razina mora podigla, gradovima prijeti i neprekidna opasnost od potapanja.

Mjesto je radnje Bangkok, a roman prati priče nekoliko različitih likova: Lakea Andersona, stranca koji radi za jednu od kalorijskih kompanija i koji pod krinkom proizvodnje uvojnih opruga zapravo pokušava pronaći put do skrivene gradske banke čistog sjemena; Hocka Senga, izbjeglicu iz Kine, u kojoj je nekada bio moćan čovjek, a sada preživljava radeći za strance, usput ih potkradajući ne bi li ponovno namaknuo barem dio nekadašnjeg bogatstva, dok se pritom skriva od vlasti i moguće deportacije; Emiko, djevojke na navijanje, japanske ljudske GMO tvorevine, koja je stvorena da bi bila tajnica, konkubina i pomoćnica svome pokrovitelju, ali koju je isti taj pokrovitelj odbacio i ostavio na milost i nemilost svodniku koji ju iskorištava kao seksualnu igračku za svoje klijente; te Jaideeja, pripadnika snaga Ministarstva okoliša čiji je posao nadgledanje i kontrola sve robe koja ulazi i izlazi iz grada, a koji svoj posao shvaća i vrši gotovo fanatično, na svoj se način boreći protiv diktature moćnog Ministarstva trgovine koje iz sjene upravlja gradom. Putevi navedenih glavnih, ali i nekolicine sporednih likova tijekom radnje se isprepliću i svaki od njih imat će neku ulogu u kulminaciji neprijateljstva između vladajućih gradskih frakcija; Ministarstva okoliša i Ministarstva trgovine. Ono što je počelo kao korporativna špijunaža i niz slučajnih susreta moglo bi završiti krvoprolićem i građanskim ratom, s neobuzdanim i nepopravljivim posljedicama...

Svijet budućnosti kako ga vidi Bacigalupi vrlo je zanimljiv, možda baš zato što je uvelike i vjerojatan. Razina na kojoj se današnji svijet koristi bioinženjeringom i razvojem biološkog oružja lako bi mogao dovesti do razine koja je opisana u romanu. Bacigalupi ide čak i dalje od toga: u opisu Emiko, koja se tijekom romana razvija i postaje sve slobodnija, te ruši genetski joj nametnute granice, Bacigalupi nam daje i nagovještaj smjera u kojem bi svijet nakon završetka romana mogao krenuti. Taj je smjer također vjerojatan, a možda i neizbježan. Svijet opisan u romanu svijet je kojem ljudska bića jednostavno nisu dorasla, u koji su se možda već i ranije prestali uklapati i kojem se presporo prilagođavaju. U takvom svijetu ljudi poput Emiko postaju ona vladajuća, nadmoćna vrsta, sljedeća karika evolucije. Osim Emiko, važno je napomenuti, niti jedan lik nije okarakteriziran u toj mjeri da ga možemo dobro upoznati. Karakterizacija je više usredotočena na neki osobni cilj svakog od likova ili nam omogućuje detaljno upoznavanje neke određene osobine, ali ne ide dublje od toga, što lik ostavlja pomalo nedorečenim. Ta nedorečenost u karakterizaciji najslabija je točka ovog romana, iako ne predstavlja veliki minus ako gledamo djelo u cjelini, jer sve ostalo odrađeno je besprijekorno: opisi svijeta i društva budućnosti, te kako to društvo funkcionira, zanimljiv (i nepredvidiv) tijek radnje, s nekolicinom neočekivanih kulminacija koje roman pretvaraju iz romana znanstvene fantastike u krimić ili pak akcijski roman samo su neke od jakih strana ovog djela.

Iz razloga što budućnost predstavljena u romanu djeluje tako vjerojatno, čitateljima će biti zanimljivo povlačiti usporedbe onoga što se promijenilo u odnosu na svijet kakav imamo danas. U romanu je očito da su ljudi prošli svojevrsnu apokalipsu u vidu globalnog zatopljenja i podizanja razine mora, zbog čega su morali provesti rigorozne mjere kako bi opstali, a te mjere vidimo u obavezi plaćanja golemih poreza na korištenje fosilnih goriva i emisiju ugljika, na stvari koje su u biti i uzrokovale onu apokalipsu s početka rečenice. No, vidi se i da iste mjere ne vrijede za sve - i ovdje ima onih koji mogu i onih običnih, koji se zakona moraju držati. Kao i danas, postoje veliki igrači kojima je dozvoljeno ono što je malom čovjeku zabranjeno, velike korporacije i bogati i utjecajni pojedinci kojima se gleda kroz prste ako neke od nametnutih mjera ne poštuju. Tijekom romana svjedočimo kako se sve opet vrti ukrug: iste stvari koje su dovele do globalnog zatopljenja, a na koje su velik utjecaj imali baš ti kojima je zbog moći ili utjecaja ili novca bilo dozvoljeno više od dopuštenog, sada se ponovno događaju. Svijet je došao do prijelomne točke – apokalipse – i preživio. Određeno je vrijeme vjerojatno bio na oprezu, budno motreći na svaku sitnicu koja bi mogla ponoviti katastrofu, ali prolaskom vremena situacija se smirila i negdje je, netko (u ovom slučaju Ministarstvo trgovine, kako bi se domoglo vlasti i još više moći), odlučio da određenom nekom može dopustiti jednu sitnicu viška (naravno, za određenu cijenu), pa još jednu i još jednu dok je svijet polako zaboravljao ono što je proživio i dok se nije ponovno našao na rubu iste apokalipse koju je bio smetnuo s uma prvi (ili drugi, ili treći) put. Budući da i danas imamo rastući problem globalnog zatopljenja, koji mnogi (namjerno) ignoriraju, lako je vidjeti kako je došlo do situacije u kojem se svijet nalazi u ovom romanu. Kao što je, nažalost, jednako lako vidjeti da će se ista situacija ponoviti, i da će se nastaviti ponavljati, sve dok ne ostanemo bez svijeta koji možemo (ponovno) upropastiti. Baš ta aktualna problematika na čiji razvoj Bacigalupi ovim romanom daje svoje viđenje čini ovaj roman ne samo zanimljivim fikcijskim štivom, već i nečim što potiče na razmišljanje i propituje sve ono što radimo: jesmo li na dobrom ili lošem putu i kamo će nas taj put odvesti?

Bacigalupi je u cjelini napisao dobar roman koji itekako vrijedi pročitati, čak i ako niste ljubitelj znanstvene fantastike. Upoznat ćete svijet kakav bi mogao biti ako ne počnemo više paziti na ono što radimo, pogotovo u području igranja Boga s genetskim modifikacijama, jer, prema onome što je opisao Paolo Bacigalupi u Djevojci na navijanje, ono čime se danas bavi Monsanto samo je dječja igra.

Recenziju je napisao korisnik ucitajse sa Imaginarij.com - mjesta na kojem počinje i završava svaka relevantna rasprava o knjizi.

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message