Ovaj roman ne samo da počinje ležerno, već do samog kraja uspijeva i ostati posve ležeran i opuštajući iako u sebi skriva ozbiljne teme. A počinje kada baka i unuka na dva mjeseca zamijene mjesto stanovanja. Baka, koja ima 79 godina, stiže u London, u veliku avanturu koja uključuje i pronalaženje novog muškarca nakon što ju je muž napustio, ali i upuštanje u seksualnu avanturu, a unuka preuzme njezinu kuću na selu kako bi se oporavila od “pregorijevanja” na zahtjevnom poslu. To je sam početak priče u romanu “Zamjena” Beth O’Leary (Znanje, urednica Danijela Žitković Rumbak, prijevod Andrea Cvjetković, 119 kuna), u kojem se redaju zabavne zgode kako u Londonu tako i na selu.
I iako čitatelj odmah na početku shvaća da će i baka i unuka u toj neobičnoj zamjeni pronaći ne samo nov životni početak nego i pravog muškarca, knjiga kroz tu zabavu zapravo nudi jednu posve drukčiju i vrlo ozbiljnu priču. Naime, i baka i unuka izgubile su nekoga tko im je bio najdraži na svijetu – unuka sestru, baka unuku, a tu je i karika koja ih povezuje, a to je majka koja punih godinu dana nakon nemjerljivog gubitka živi na sedativima, uz depresivne epizode, zbog kojih se zatvara u kuću, dok njezini najbliži strahuju da ne posegne za “konačnim” rješenjem. Kako se uopće nositi sa smrću nekog tko nam je najdraži? Kako preživjeti razarajući gubitak? Neke od odgovora nudi ovaj roman, uz jasnu naznaku da jedinstveni odgovori na ova pitanja zapravo ne postoje.
Postoji tek dug i mukotrpan proces “zalječenja” rane koja nikada posve ne nestaje, ali je vrijeme pretvara u ožiljak s kojim se nekako i može živjeti. U ovoj se priči tri žene s gubitkom nose na posve različite načine i pokazuju kako im malo što uspijeva. Pouka stoga glasi da treba pronaći vlastiti način, suočiti se s gubitkom, tugom, osjećajima praznine, odbačenosti, ali i ljutnjom i bijesom, koje svi mi u tim najtežim životnim situacijama najčešće uspijevamo usmjeriti na pogrešne adrese. To je i glavni adut ovog romana, u kojem svaki čitatelj prepoznaje svoju tugu.
