“Bila sam ljubavnica! Pa što? Abortirala sam! Znači li to da ne smijem biti majka?” To su samo dva od nekoliko ključnih i životnih pitanja kojima završava predstava “Kad tad”, autorski projekt redateljice Marine Pejnović, glumica Mije Biondić, Nataše Kopeč i Ivane Krizmanić te dramaturginje Ide Jurjević, čiju smo premijeru vidjeli u Teatru &TD. I dok glumice otvaraju vrata i nestaju u noći, pitanja ostaju u glavama gledatelja.
Autorice su za polazište ove predstave uzele zapise koje je Ida Jurjević skupljala vodeći svoju cvjećarnicu te ih podijelile na tri lika. Pred nama su, u nekoj čekaonici, u koju jedna od njih dovlači bezbroj kovčega, tri žene. Jedna ima 25, druga 35, a treća 45 godina. Kako njihova priča odmiče, a interakcija postaje jača, pa i agresivna, gledatelj shvaća da je zapravo riječ o jednoj ženi, o njenom životu punom padova, a da je čekaonica sam život.
Tim neočekivanim pristupom otvorena je istinska ženska priča, ona koja se ne bavi toliko društvom koje ženu okružuje, svime onime što joj je nametnuto izvana, već su u središtu pozornosti “demoni” koji izviru iz njene unutrašnjosti. Nipošto to nije lagana priča jer govori o pogrešnim odlukama i ustrajanju u njima, izgubljenosti, depresiji, gubicima, ali i pogrešnim “lijekovima” poput alkohola, cigareta i seksa, koji ne mogu napuniti tu zjapeću rupu ženske izgubljenosti. Baš zbog toga ovo je i priča u kojoj će se prepoznati mnoge žene; i one koje kuhaju ajvar i one koje kupe samo dvije paprike... I moći će se, gledajući glumice, smijati svojim pogreškama i ludostima. Način rada na ovoj predstavi u fokus je stavio autorstvo.
Redateljici se može prigovoriti razvučen središnji dio predstave jer, kada bi bila zbijena na sat vremena, njen bi učinak bio mnogo ubojiti. Ono što svakako treba pohvaliti jesu glumice koje su svoje partiture u ovoj simfoniji međuznačenja izbrusile do perfekcije.
