Ispovijed
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 4
Ježuš Kristuš, dragi gosparu why do you speak an infinite deal of nothing again? Preveć hruskavi kopunića, šporki marakula, slatki arancina?
Još jedna u nizu pričica na nivou lošijeg srednjoškolca kakvih je jako puno u ovom podlistku Večernjaka. Mislim da je važnije ime autora, koliko god loš bio, nego kvaliteta priče.
zijeeev...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Kad pročitam jednu ovakvu klišeiziranu priču, a to se događa sve češće i češće, uvijek si postavim pitanje: zašto se dobri i renomirani pjesnici ne zadrže na pisanju svojih pjesama nego silom žele ostaviti svoj trag i u prozi? teškoo je odgovoriti na ovo pitanje, vjerojatno ima veze s taštinom, odnosno karakterom. Radite ljudi, pobogu, ono što znate i u čemu ste dobri; nemojte bespotrebno silovati književnost.