"Hotel Zagorje" Ivane Simić Bodrožić kandidat za Selimovića
I roman "Hotel Zagorje" Ivane Simić Bodrožić kandidiran je za regionalnu nagradu Meša Selimović. Među šesnaest kandidiranih romana su i djela Bauera, Tribusona, Olje Savičević Ivančević, Krune Čudine, Josipa Mlakića...
Komentari 7
jasna poruka, neka se ne zaboravi, ako se ne mari previše sa strane vlasti...
naša je književnost stvarno u banani ako je ovaj roman najbolje što je napisano...
... a među šesnaest finalista uvršten je i roman Josipa Mlakića \"Ljudi koji su sadili drveće\" po kojem je to kriteriju od ovih 16 istaknut baš ovaj? po rodijačkom???
07.05.2011. u 21:57h ludi kekec je napisao/la: naša je književnost stvarno u banani ako je ovaj roman najbolje što je napisano... __________________________ nije baš neka literarna uspješnica, u odnosu na masu dobrog štiva koje se ni ne spominje...slažem se... (recimomo da je dobar za privijenac, i obzirom na dobnu starost spisateljice u vrijeme pisanja romana...no, točno, nikako najbolji.) pretpostavljam da je to subjektivna procjena, iliti-pranje ruku (tko zna čijih?!) pa i na ovakav banalan način.
Uz ostale komentare treba naglasiti: miljenko jergović će vagati… Nije li to i najvažnije u ovom osvrtu?
U vrijeme dok je bila prognanica iz Vukovara, i dok su četnici klali preostale Hrvate u tom dijelu zemlje, autorica romana, Ivana Simić, tada srednjoškolka, slušala je \"Riblju Čorbu\", kako kaže \"iz protesta\", i nije joj smetalo što je Bora Čorba javno deklarirani četnik. Jest da je bila srednjoškolka, ali bila je dovoljno stara da je mogla shvatiti nakaradnost svojih postupaka - da je htjela.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Dobar roman, obzirom na dob spisateljice (u vrijeme pisanja Hotela Zagorje pogotovo). Premda, svi smo mi subjektivni; čitajući te retke, prisjetimo se teških ratnih dana, i sudbina prognanika, koji su, baš kao i spisateljca, prošli težak put do, ničeg drugog, već- rješavanja stambenog pitanja. Nemali broj pisama uputila je Ivana, i njen brat ,tadašnjoj vlasti koja nije imala baš previše sluha za prognanike iz Slavonije smještene u Hrvatskom Zagorju. Bez obzira što joj je otac bio u Vukovaru (i ostao..nažalost), Ivana je odrastala u skučenoj sobi sa svojom obitelji. Ako ne zbog literarnog dostignuća, zaslužila je nagradu zbog jednog jedinog razloga, a taj je; poruka prenesena kroz njen roman prvijenac, koja glasi ; neka se ne zaboravi.