Je li Europa utopija? Je li nastala kao utopija ili je u svijetu današnjice svaka ideja zajedništva utopistička ideja? Ova su pitanja tek polazište s kojeg redatelj Oliver Frljić kreće u svoju predstavu “Imaginarna Europa”. Djelo je to koje je nastalo u sklopu dvogodišnjeg projekta Europski ansambl koji financira Njemačka kulturna zaklada, a koji vodi upravo Frljić.
Raskrinkane mitomanije
Frljićevu Europu vidjeli smo u subotu u ZKM-u, nakon što je u četvrtak prikazan “Erasmus” redateljice Anne Smolar. Obje su predstave djelo Europskog ansambla, koprodukcije triju kazališta: Schauspila Stuttgart, ZKM-a i Nowy Teatra iz Varšave.
Frljić svoju priču gradi na tri velika i poznata likovna djela; priča započinje “Crnim kvadratom” Kazimira Maljevića, nastavlja se “Splavi Meduze” Théodorea Géricaulta i završava poznatim remek-djelom “Sloboda vodi narod” Eugènea Delacroixa. Maljević je ovdje simbol svih revolucija, “Splav” Meduze patnji i stradanja svih migranata, dok djelo Eugènea Delacroixa, u kojem je i njegov autoportret, propituje odgovornost umjetnika i umjetnosti u trenucima velikih društvenih promjena.
No, kao i uvijek, ovi moćni simboli Frljiću su poligon u kojem propituje stvarno stanje stvari u ovoj našoj Europi: nacizam i antisemitizam koji ponovno dižu glavu, jačanje desnice, ekstremizma i netolerancije, odnosi prema drugačijima, zabrane abortusa, pedofilija pod okriljem Crkve... Raskrinkane su ovdje mnoge mitomanije, ponajviše one o naciji i domovini. Šestero mladih glumaca prvi se put ogoli u sceni kada se postavi pitanje koji je najsramotniji trenutak njemačke povijesti, a asocijacija na koncentracijske logore ne može biti jasnija ni potresnija.
Mnogi će se, naravno, uhvatiti tek golih tijela, da i ne spominjemo scenu u kojoj sam Isus, koji baš želi glumiti kod Frljića, nagovara i publiku da se razodjene. No nije ovo samo globalna priča u Europi, jednoj ideji i mnogo vrsti pakla koje su iz nje potekle. Glumci pričaju i svoje vrlo osobne životne priče i u njima se, zapravo, istinski ogole pred gledateljima.
Bez pristajanja na kompromis
Kao i uvijek hrabar je Oliver Frljić i ne pristaje na kompromise. Takvi su i ljudi koji rade s njim: dramaturginja Carolin Losch, kostimografkinja Sandra Dekanić. Mladi glumci koji čine Europski ansambl baš u “Imaginarnoj Europi” idu do kraja. Neće se to nekima svidjeti, ali hvala im na tome. Oni su: (naši) Adrian Pezdirc i Tina Orlandini te: Tenzin Kolsch (zamislite priču o njegovu odrastanju: tata Nijemac i mama Tibetanka, a on je u Njemačku stigao kao petogodišnjak), Claudia Korneev, Jasmina Polak i Jan Sobolewski.
ništa drugo se nije moglo ni očekivati od te umišljene veličine i tobožnjeg redatelja: sranje nad sranjima, provokacija i pljuvačina po svim europskim vjerskim i kulturnim vrijednostima, omalovažavanje svega što nije ekstremno lijevo, što bi švabi rekli "riesige scheiße"!